NOVOGODIŠNJE ŽELJE VS. NOVOGDIŠNJE ODLUKE
Novogodišnja čarolija se rađa kada kao dete shvatiš da
postoji neki Deda Mraz koji ispunjava želje i donosi poklone. Jedva čekaš da
ukrasiš jelku da debeljko
ima gde da stavi poklone i uključiš hiljadu lampiona da ne zaluta.
Sledeće godine vratili smo se na građansko vaspitanje. Tamo deca mogu da veruju u dečije stvari.Za Deda Mraza je već bilo kasno, ali kao preventiva za druge snove i želje.
Ove godine ubila sam se od pokušaja da mom trogodišnjem sinu objasnim da će mu doći Deda Mraz! Ma ne mari! I ne raduje se! Možda već zna!
Čini mi se,kad sam ja bila mala,davnih 80-ih,lakše je bilo
verovati u Deda Mraza. Novogodišnja čarolija i
novogodišnja euforija su pojmovi koji su tada nastali, a danas se samo
traže, nekako na silu. U to vreme Deda Mraz nije baš virio iza svakog ćoška. U
Rijeci, gde sam živela, organizovalo se nešto kao doček Deda Mraza na ulicama.
Čini mi se da sam celu večnost stajala u gužvi gledajući zadnjice odraslih oko
mene i još poneko dete osuđeno na istu perspektivu, čekajući ga da prođe i da me otac podigne na ramena da ga
vidim kako u velikim sankama u pratnji Snežne Kraljice maše, nadala sam se, baš
meni! Znala sam ja da su te sanke maskirana kola, možda i kamion, ali sam znala i
da je to zato što na moru nema snega po kojem bi se vozio. Bila sam sigurna - to
je taj, jedan jedini pravi Deda Mraz, ne bi ga inače toliko ljudi čekalo da
prođe.
Novogodišnja čarolija je mirisala tada na pravu jelku, sarmu i kolače.
Ukrasi su bili skupi, krhki stakleni, svaki drugačiji, jelke šarene. Dugo sam
verovala u čaroliju, pisala želje Deda Mrazu čak i kad sam shvatila da ne
postoji.Verovala sam da je to neka nagradna igra, možda baš ja dobijem
premiju, sa ushićenjem oblačila najlepše odelo i čekala da ujutru osvane
paketić ispod jelke pun slatkiša i ničega što sam godinama htela, spremno podgrevala
nadu za sledeću godinu k'o novogodišnju sarmu... Pojma nemam kad sam shvatila
da ne postoji,ali sam uvek imala novogodišnje želje spremne u rukavu.
Danas je
mnogo teže verovati u Deda Mraza. Zadnjica mu viri iza svakog ćoška-ovde nešto
prodaje,ovde se slikaš sa njim za pare...Svi su lažni. Ima li pravi? Danas bi
umesto Snežne kraljice prolazio sa nekom Deda Mrazicom okačenom o
vrat, transrodnom kategorijom izmišljenom radi ravnopravnosti seksualnih
opredeljanja, danas je to mnogo važnije nego ko si i šta si. Glupo bi bilo
nazvati je Seka Mrazicom,zvučalo bi pedofilski ,a to nije prihvatljivo
seksualno opredeljnenje. Još je gluplje nazvati je Baba Mrazicom, uglavnom su to
lepe,mlade i zgodne devojke. Najprihvatljivije je da bude Deda - nit je mlada,nit
je žensko! Suludo,kao i vreme u kom živimo!
Deda Mraza inače ubijaju u školi na časovima veronauke. Ovako je to bilo
kad je mojoj ćerki ubijen pre dve godine.
“Mama,znaš šta nam je rekla
nastavnica veronauke?“ upitala me kad
je došla iz škole.
„Šta?“ upitah potpuno
nezainteresovano
„Rekla nam je da Deda Mraz ne
postoji!“ saopšti moja ćera hladno
„ Jeeel?“ upitala sam „A šta kaže
nastavnica,ko vam donosi poklone za Novu godinu?“
„Roditelji. Kaže da roditelji
uplate paketiće u firmi i donesu nam.“
„To je glupost!“ rekla sam joj „ U
mojoj firmi to ne postoji, a tata prošle godine nije ni radio, a dobila si
poklon.
„Ma ne postoji!“ reče ona
samouvereno
Moja ćera je još u prvom razredu počela da nas „obrađuje“ da u drugom razredu ide na veronauku umesto na građansko vaspitanje. Ja sam se protivila, znajući da su i sam Isus i gomila svetaca umrli na teškim i neprirodnim mukama od kojih mi se prevrće želudac,nisam bila sigurna koliko je to dobro za mozak osmogodišnjeg deteta. Ali pošto nije naškodilo drugoj deci računala sam da neće ni njoj. Ali naškodilo je njenim snovima!
Moja ćera je još u prvom razredu počela da nas „obrađuje“ da u drugom razredu ide na veronauku umesto na građansko vaspitanje. Ja sam se protivila, znajući da su i sam Isus i gomila svetaca umrli na teškim i neprirodnim mukama od kojih mi se prevrće želudac,nisam bila sigurna koliko je to dobro za mozak osmogodišnjeg deteta. Ali pošto nije naškodilo drugoj deci računala sam da neće ni njoj. Ali naškodilo je njenim snovima!
Nikako
mi nije jasno,šta je nastavnica veronauke sebi zamišljala!Koji je ona faktor da
mom detetu kaže da Deda Mraz ne postoji? Pa na
šta bi ličilo da sam otišla ja na njen čas da dovedem u pitanje postojanje
Boga? Ni njega niko nije video!Pa da li
je znala guska koliko sam ja truda uložila u smišljanje najmaštovitijih
izgovora i načina neprimetnog ostavljanja
paketića ispod jelke? Danima sam pravila planove,krišom ostavljala paketić, palila lampione i vadila pismo iz
koverte da se vidi da je Deda Mraz čitao! Posle toga sam zajedno sam njom gotovo padala u nesvest od mešavine
iznenađenja i oduševljenja, mogla bih za tu glumu da dobijem ako ne Oskara ono bar Caricu Teodoru. A
ona je hladnokrvno sve to pogazila i ubila Deda
Mraza i novogodišnju čaroliju-bez
predumišljaja.
Sledeće godine vratili smo se na građansko vaspitanje. Tamo deca mogu da veruju u dečije stvari.Za Deda Mraza je već bilo kasno, ali kao preventiva za druge snove i želje.
Osim što Deda Mraza ubijaju u
školi, novogodišnja čarolija danas brzo isparava. Jelke nisu prave i ne mirišu
na jelke. Uglavnom su veštačke i
mirišu na kineske prodavnice (specifičan, ničim uporediv miris) ili ako imate
sreće, ne mirišu uopšte! Ukrasi su
jeftini i plastični, a jelke ne smeju da budu u fazonu "sve mi boje lepo
stoje". Ne, moraju biti stilizovane i u trendu, okićene
jednom bojom, najviše dve, da se slažu uz dekor, uz haljinu uz
raspoloženje…
Ove godine ubila sam se od pokušaja da mom trogodišnjem sinu objasnim da će mu doći Deda Mraz! Ma ne mari! I ne raduje se! Možda već zna!
Nekoliko godina unazad novogdišnja
noć nema nikakvu draž. Više mi je teret,moram da se obučem, našminkam, ostanem budna, moram da donesem
novogodišnje odluke. Želje se odnose samo i isključivo na zdravlje.
Shvatila sam - novogodišnja čarolija
umire kad novogodišnje želje zamene novogodišnje odluke. Tada znaš da ostvarenje ne zavisi od Deda
Mraza ni od nekog drugog čuda. Zavisi od tvoje spremnosti da odluke
sprovedeš u delo. A to možeš i bez Nove
godine i čarolije.
Ove godine donela sam odluku da
oslušnem svoje želje:
- Želim i volim da vodim svoj blog-ostvareno! (još i da ga neko čita…)
- Želim da probam da klizam na ledu, vučem tu želju još od detinjstva, znala sam parket da izližem pokušavajući da dočaram sebi klizanje po ledu . Ostvareno! (Pala sam odmah, razbila se ko dulek, još me sve boli, nikad vreme nije tako sporo prolazilo kao tih sat vremena klizanja. Noćna mora!Ali ostvarena!)
- Želim novac! Eto, rekla sam!Želja oko koje stalno morališem, uvek svima i sebi poželim zdravlje, kao da novac ne ide sa zdravljem, kao da moram da biram između ta dva. Ne moram! Hoću oba!
- Želim da dopunim spisak kako mi dune!
Moja novogodišnja odluka-ostvari svoje želje!
Vrlo zanimljiv i saljiv tekst..iskren i realan..nazalost ni Deda Mraz ni Zubic vila danas nemaju toliku vrednost medju nasom decom.
ОдговориИзбришиImaju Zvoncice,cini mi se,samo onu materijalnu i komercijalnu notu. Nestala je ona simbolicna,koja te tera da budes bolji i bolji. U svemu!
ИзбришиMi baš jučer otišli prošetati po jednom trgovačkom centru, pojavio se Djedica, jadne tri bijele umjetne dlake zalijepio za bradu, stavio crveni plašt, i naplaćuje slikanje s djecom. Ne znaš tko je više zavrijedio da ga se izbaci iz centra, on ili oni roditelji koji mu plaćaju. Pa si sve razmišljam, i sama tražim neki dodatni poslić, evo prilike, uzeti komad crvene krpe, iscrtati bijelom bojom bradu i naslikavati se po centrima. Zarada samo takva, konkurencija nikakva :D .
ОдговориИзбришиTužno baš, a ne veselo i čarobno kako bi trebalo biti