Ko zna koliko stvari u životu sam propustila zbog izgovora " Glupo mi je !", A da ne pričam o drugim izgovorima koje vadim kao ke...

ZAŠTO SE GLUPOST U ŽIVOTU PONEKAD ISPLATI

12:55 Blaženka Vesić 22 Comments

Ko zna koliko stvari u životu sam propustila zbog izgovora "Glupo mi je!", A da ne pričam o drugim izgovorima koje vadim kao keca iz rukava kada nešto ne mogu da uradim. Recimo onaj "Nemam vremena".

Onog trenutka  kada dođeš u situaciju da ti je život pun gluposti na koje ne možeš da utičeš, shvatiš kako ništa nije glupo. I kako su zapravo neke situacije možda i prilike u životu, kojima smo onako iz gluposti, zatvorili vrata ispred nosa.

Zašto treba da uradite nešto glupo u životu?

skok u nepoznato


Nema još ni punih godinu dana kako sam, ne bih li pokrenula cirkulaciju u nogama i sprečila atrofiju mišića usled konstantog sedenja, rešila da idem na zumbu. Da, iako mi je bilo glupo! Jer ja možda nemam dve leve noge i dve leve ruke (zapravo sam izraziti dešnjak i levu stranu imam samo radi estetike i simetrije na telu), ali svakako imam poteškoća da uparim leve i desne ekstremitete i omogućim im da se kreću na određeni način. To je zaista izazov. Nije to pomeram jednu ruku - treba odjednom pomeriti četiri ekstremiteta, što je četvorostruko više posla.

Onda je došao KPF 4 i naša instruktorka je dobila  ideju da izađemo na takmičenje. Jasno vam je da mi je i to bilo glupo. Ali jebote, kad sam se ja u životu takmičila?

 Naš nastup na KPF-u je ispao na brzinu, ali sam imala sasvim dovoljno vremena da se oduzmem od straha. Evo sabiram se već nedelju dana od tog oduzimanja. Sad sam na nuli! I sada slobodno mogu da kažem da je onih 18 sati , koje sam provela u bolovima na prvom porođaju,  prošlo u trenu naspram ovih nekoliko minuta. Ovo je bila večnost!

Ja jednostavno nisam tip koji voli da se manifestuje. Sreća pa su me zaslepeli oni reflektori i nisam videla koliko je ljudi gledalo naše glupiranje sa tribina - garant bih se zaledila. Ovako sam se ipak pomerala i hvatala korak. Doduše  izgledalo je kao da sam sveže izašla iz rehabilitacionog centra, ali šta sad! Naposletku, sudije i publika ne znaju da nisam.

 Nažalost, reflekori nisu smetali da vidim sudije i njihov kulturni osmeh. Što je u glavi počelo da mi pokreće i razmišljanja.


Misliti i igrati u isti čas baš i nije lako i može da utiče na koncentraciju

Ne znam kako su sudije procenjivale nas. Ja  sam procenila da su oni vrlo stručni i profesionalni. Posle dva dana sedenja i gledanja plesača, ja bih svakako na njihovom mestu počela da zevam! Ovi su se pravili da gledaju sa interesovanjem.

Negde iza sudija videla sam našu instruktorku kako  maše i skače, obučena u svečanu crnu haljinu i svesrdno nas podržava. Ludača!  Njoj je zabavno da nas gleda, a ja treba da savladam svoje ruke i noge pred gomilom ljudi i po'vatam kad šta treba da uradim! Još me dekoncentriše! E baš joj je trenutak da se veseli.(Evo me krećem da razmišljam umesto da igram k'o čovek. Još da počnem da se smejem bez razloga kao i uvek kada to ne treba da se radi i sve ću da userem). Bolje da sedi u nekom ćošku, gricka nokte i moli Boga da nešto ne zajebemo. Bio je već skoro kraj koreografije kada sam ukapirala da nam ona zapravo pokazuje koji je potez sledeći. E jebi ga! Ko je to mogao da provali u onoj frci.

I umorila sam se, brate mili! Ceo dan se vučem po tribinima, čekajući prvo ćerkin nastup pa svoj. A moj sin rešio da me zagreje pred nastup - uz tribine, niz tribine, sa stolice, na stolicu-ruke mi otpadoše! Nije ni čudo što ih jedva pomeram, a onaj deo koreografije sa skakanjem tek sledi.
Bože nikad kraja!
Stigla sam i da nagazim devojku pored mene iako nismo igrale u paru. Jer kad si talenat, onda si talenat! 

I onda dobiješ i medalju za prvo mesto.


medalja za prvo mesto

Ne gledam ja to kao medalju za zumbu!


Ja sam, bre ljudi, pobedila sebe- uradila sam nešto glupo, izašla iz svoje zone komfora! 

Nije da sam ja baš poznata po pametnim potezima u životu. Recimo, dešava mi se da se zaletim u ekstra čista zatvorena staklena vrata ili da dete pošaljem u obdanište sa dva para gaća (pa mi ga vrate sa lekcijom za mamu  - "Sledeći put kaži mami da ti obuče samo jedne gaće"). Ili da ,recimo, otvorim vrata pandurima u providnoj spavaćici. Celo leto zbog toga nisu mogli da reše neporazum koji je nastao njihovim nemarom i zvonili su najmanje jednom u 10 dana.

Sada kada sam se sabrala, vidim da sve to čak i nije bilo tako loše! Ha, imam i ja medalju! Od koje sam doduše dobila i mamurluk sutradan, kada sam se ohladila. Ali,glupost se definitivno isplati!

Kada smo kod gluposti, ovaj moj blog i deljenje ovih mojih tekstova je još jedan biser koji sam nanizala na moju ogrlicu gluposti.Ja volim da piskaram, ali podeliti to sa drugim ljudima, znanim i neznanim - pojma nemate  koliko mi je bilo glupo! Sa druge strane, da nisam podelila svoje tekstove na društvenim mrežama teško da bi iko ikad došao na moj blog. A niko, baš niko, nije rekao da je ono što pišem glupo. Reakcije su zapravo sasvim suprotne (Napomena: Smrtno mi je glupo da se sama hvalim, ali je bitno zbog poente teksta).


Šta je zapravo glupo (i šta je poenta teksta)?


Bilo je na ovo moje zumbanje  i podsmešljivih reakcija, posebno na pomen takmičenja.  A zar sam uradila nešto čega treba da se stidim pa treba da mi bude glupo?

Znate li šta je zapravo glupo?

- Pojesti punu kašiku cimeta
- Skočiti iz aviona bez padobrana
- Pokušati proći kroz zatvorena vrata (isprobano)
- Voziti levom stranom prometne saobraćajnice
- Staviti prst u struju
- Verovati da ćete istopiti salo na stomaku ako pijete limunadu
- Verovati da će vam Bog kazniti pretke i potomke ako operete veš na crveno slovo
- Gledati porno reality programe (čak ni učestvovanje nije toliko glupo jer donosi korist)
- Slikati se 70 puta dnevno u ogledalu svog WC-a i postaviti slike na društvene mreže
- Život u Srbiji, sam po sebi

Jasno sad?

Postoje i one stvari u životu koje volimo, a plašimo se da ih uradimo jer mislimo da ćemo ispasti glupi. A zapravo, bar iz ova dva moja primera, jasno je da smo svojim oklevanjem zatvorili vrata mogućnosti da nam se desi nešto lepo. Eto razloga da preispitate sebe uradite neku takvu glupost u životu. Naposletku, možda se isplati! Jedno iskustvo više u životu...




22 коментара:

  1. Kao stručnjak za gluposti mogu ti reći da se potpuno slažem sa tobom što se tie ovih 10 gluposti koje si navela.To stvarno jesu gluposti.A zumba i blog nikako nisu gluposti.Radi ono u šta veruješ, što voliš i što te čini zadovoljnom i srećnom.Bilo bi glupo da ja koja izgleda stvarno imam dve leve ili možda dve desne noge,počnem da idem na neki ples jer se i sa sluhom baš ne mogu pohvaliti ali tebi to odlično ide kao i pisanje.estitam!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Milice. DEvojke u prvom redu su razvalile. Ja sam se samo uklapala najbolje što sam u tom trenutku mogla.

      Избриши
  2. Čestitam ti draga na dostignuću, pre svega na pobedi nad sobom - to je zapravo najveći uspeh. Takođe čestitam i na medalji za zumbanje. Hvala ti i na ovom sjajnom tekstu i na podstreku, za sve nas koji smo pomalo sujetni pa nam je mnogo štošta glupo, toliko glupo da to nikada nismo uradili... Od sada ću, zahvaljujući tebi i ovo, tvom podvigu, malo drugačije gledati na svoje želje, možda neke od njih konačno i počnem da ispunjavam :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je Danijela da te je tekst motivisao. Javi koju si glupost uradila! Jedva čekam da čujem!

      Избриши
  3. Čestitkama se pridružujem i ja. Eto, godinama sanjam o latino-plesovima, misleći u prvom redu na tango, koji je oduvek fascinira. Ali, već mi je u par plesnih škola rečeno da nema dovoljno muškaraca, a da igram sa ženom, ko god igrao mušku ulogu - ona i ja, nekako mi se ne mili. U svakom slučaju, najvažnije od svega je oslušnuti sam sebe, pa koliko god se nešto činilo GLUPO - ako nas nešto čačka po vijugama, treba probati.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uh, tango sa ženom bi baš bio bezveze. A da kreneš i ti na zumbu? Ne treba ti partner, a zabavno je. Ponekad ne znam kako bih se uklapala sa nekim i idem samo zbog sebe, da se ispraznim - ne da se prilagođavam.

      Избриши
  4. Kada sam, u 46-oj upisala fax, mislila sam kako je to glupo... Danas, kada sam očistila i četvrtu godinu, osećam se kao zmaj! Mnogo toga čovek sebi dokaže! Čestitam na uspehu!

    ОдговориИзбриши
  5. Čestitam. Lepo je osvojiti medalju, ali je još lepše pobediti sebe na tako lep način.

    ОдговориИзбриши
  6. Čestitam Blaženka. I želim ti još mnogo, mnogo ovakvih i sličnih " gluposti"...
    Koliko god nam se činilo teško ponekad, mnogo je lepo napraviti povremeno neku "glupost", onako za sebe, za svoju dušu...
    I da, umalo zaboravih, sjajan tekst o glupostima, onim pravim i onim koje to nisu :)

    ОдговориИзбриши
  7. Ja tebi čestitam.
    A gluposti... sve nas prate i sve nas čekaju.
    Hvala na ovom optimizmu, ostalo se zaboravlja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Gluposti na svakom koraku. Zašto ih ne praviti još? Posebno kada nisu glupe.Hvala tebi na čestitanju i na komentaru.

      Избриши
  8. Čestitam na osvojenoj medalji. Dopada mi se ovaj tekst koji motiviše..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Rado. Drago mi je da motivše, mada sam ja zapravo samo htela da se hvalim ;)

      Избриши
  9. Анониман6/12/2015

    Честитам на победи саме себе. А то што је последица тога медаља - то је само "колатерална корист" ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ko zna kakvih sve koristi može biti kada se samo usudimo da pobedimo sebe.Hvala!

      Избриши
  10. Divan, divan stil pisanja.
    Nenametljivo duhovito, a lucidno i vrcavo.
    Ovaj sam komentar mogla ostaviti i ispod nekog drugog teksta, al' ajde rekoh da ga ostavim ovde ;)

    Bravo!

    ОдговориИзбриши
  11. Odličan mi je ovaj tekst! Stilom pisanja, ali i poantom! Bravo, to je to - pobijedila si sebe i dobila medalju za to :) Super ti je ovih 10 primjera gluposti, baš me nasmijalo :) Malo ću razmisliti sljedeći puta kad će mi se nešto učiniti glupim za napraviti ... ako ne dobijem baš medalju za odrađenu "glupost", jedno je sigurno - zabava zagarantirana :) A tko zna što dobroga iz toga može ispasti?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala. Treba razmisliti. Meni je svašta glupo - da radim nešto, da zamolim nekoga za uslugu, da se pozovem kod nekoga na kafu i slično, a bez posebnog razloga. To je sve ljudski i normalno.

      Избриши