RAZVOJ HELIKOPTER RODITELJSTVA U SRBIJI
Danas je sve popularnije nečemu dati etiketu, pa čak i roditeljskoj ulozi. U zavisnosti od toga kako planirate da vaspitavate svoje dete, jeste li neki autoritet ili dopuštate detetu da radi šta hoće, da li vi učite i vaspitavate njega ili ono vas i da li imate vremena i volje da oblećete oko deteta, možete izabarati jedan od sledećih tipova roditeljstva:
- Helikopter roditeljstvo
- Pozitivno roditeljstvo
- Prirodno roditeljstvo
- Autoritativno roditeljstvo
- Popustljivo roditeljstvo
- Izmislitenovitermin roditeljstvo
- Helikopter roditeljstvo
- Pozitivno roditeljstvo
- Prirodno roditeljstvo
- Autoritativno roditeljstvo
- Popustljivo roditeljstvo
- Izmislitenovitermin roditeljstvo
Povremeno se uplašim da sam postala helikopter roditelj kada je vaspitanje mog sina u pitanju. Mnogo ga ljubim i mazim, iako u našem društvu nije poželjno da dečaci budu umiljati i mazni. Moj sin, znate, ima onu rupu na zadnjem delu vrata poznatu kao "babina rupa". Idealno mesto da tu ušuškam svoj nos i cmačem ga.
Osim toga, on i ja smo ceo dan zajedno. On ne ide u obdanište, ja radim od kuće. Logično je da moram da budem u nekoj interakciji sa njim ceo dan i da je zbog toga jako vezan za mene.
Ali da li sam helikopter roditelj?
Zabrinem se, posebno onda kada idemo ulicom i kada moram da ga držim ga ruku jer ne gleda gde ide i može lako da se saplete ili zakuca u banderu. O prelasku ulice uopšte i ne razmišljam da mu pričam! Skoro da nema ručka koji sam spremila bez njega. Taj 'ladno može da vam spremi jednostavniji obrok sa svojih 5 godina. Stalno je pored mene. I ne ume da se igra. Igračke bilo kakve vrste za njega su besmislena stvar dok ja ne počnem da se igram sa njim.Stalno moram da ga guram i motivišem u tom pravcu, a osećam grižu savesti kada vidim da se dosađuje, a ja nemam vremena da oblećem oko njega. Nije da ga uvek nemam. Ponekad mi se, bre, jednostavno ne leti!
Osim toga, on i ja smo ceo dan zajedno. On ne ide u obdanište, ja radim od kuće. Logično je da moram da budem u nekoj interakciji sa njim ceo dan i da je zbog toga jako vezan za mene.
Ali da li sam helikopter roditelj?
Zabrinem se, posebno onda kada idemo ulicom i kada moram da ga držim ga ruku jer ne gleda gde ide i može lako da se saplete ili zakuca u banderu. O prelasku ulice uopšte i ne razmišljam da mu pričam! Skoro da nema ručka koji sam spremila bez njega. Taj 'ladno može da vam spremi jednostavniji obrok sa svojih 5 godina. Stalno je pored mene. I ne ume da se igra. Igračke bilo kakve vrste za njega su besmislena stvar dok ja ne počnem da se igram sa njim.Stalno moram da ga guram i motivišem u tom pravcu, a osećam grižu savesti kada vidim da se dosađuje, a ja nemam vremena da oblećem oko njega. Nije da ga uvek nemam. Ponekad mi se, bre, jednostavno ne leti!
Kako da prepoznate da li ste helikopter roditelj?
Helikopter roditeljstvo je najbolji način da upropastite svoje dete. A ovaj tip roditeljstva je u Srbiji, verovali ili ne, dostigao svoj vrhunac!
Kako da znate da i vi stremite ka tom vrhuncu? Tako što uveče ležete umorni od svoje dece. Nikako ne dopuštate da urade nešto sami jer mogu da se povrede, pogreše ili ,sačuvaj Bože, steknu neko iskustvo u životu. Oblećete oko njih kao helikopter, redovno proveravate da li su vam propeleri uvek zauzeti decom, jer inače padate.
Predispozicije za razvoj helikopter roditeljstva u Srbiji
Postoje brojne predispozicije i najčešće se vezuju za tradiciju, verovanja, sujeverja i slične stavke.
Helikopter roditeljstvo se u Srbiji posebno razvija oko muške dece. Ovakav stil vaspitanja počinje od najranijih dana, kada svojoj muškoj bebi ne smete dozvoliti da plače jer će dobiti kilu ??? Jasno je da treba da učinite sve da dete ne plače. I da predviđate njegove potrebe ako treba.
A nastavljate tako što ćete ga hraniti do polaska u školu .Ne mislim na to da mu spremite obrok, nego da uzmete kašiku, viljušku i stavljate mu hranu u usta. I to može helikopter metodom. To vam je ono kad kažete: "Zini jako, evo ide helikopter!" pa obiđete kašikom jedno par krugova oko stola dok ne stavite njen sadržaj u detetova usta. Ukoliko ga je, jelte, uopšte ostalo. Mislim, odradite to sa punom kašikom supe i daću vam diplomu.
Helikopter roditeljstvo se u Srbiji posebno razvija oko muške dece. Ovakav stil vaspitanja počinje od najranijih dana, kada svojoj muškoj bebi ne smete dozvoliti da plače jer će dobiti kilu ??? Jasno je da treba da učinite sve da dete ne plače. I da predviđate njegove potrebe ako treba.
A nastavljate tako što ćete ga hraniti do polaska u školu .Ne mislim na to da mu spremite obrok, nego da uzmete kašiku, viljušku i stavljate mu hranu u usta. I to može helikopter metodom. To vam je ono kad kažete: "Zini jako, evo ide helikopter!" pa obiđete kašikom jedno par krugova oko stola dok ne stavite njen sadržaj u detetova usta. Ukoliko ga je, jelte, uopšte ostalo. Mislim, odradite to sa punom kašikom supe i daću vam diplomu.
Čini mi se ponekad da se u Srbiji daju podsticajna sredstva za razvoj helikopter roditeljstva. Sasvim je normalno i gotovo se podrazumeva da roditelji naprave veliku kuću u kojoj će sutra moći da žive njihova deca onda kada osnuju svoju porodicu. Pa čak i kada nisu u mogućnosti da je naprave, helikopter roditelji u Srbiji omogućavaju svojoj deci da se sa svojom porodicom smeste i stisnu u dvosoban stan.To se zove život u zajednici i jedva da je "ž " od života.Na taj način brižna helikopter mama može uvek da opegla svoje dete i servira mu obrok na sto, da jadno dete ne bi moralo da otvara frižider ili, sačuvaj Bože, kuva! Nije vam to helikopter roditeljstvo. To vam je, ljudi moji, tradicija i očuvanje porodičnih vrednosti.
Nedostižan primer helikopter roditeljstva
Uspešan primer helikopter majke videh pre neki dan na igralištu. Moj sin ne ide u obdanište jer je privatno obdanište preskupo za mene, a upis u državno je k'o premija na loto-u u Srbiji (znači, klasična nameštaljka). Da bih mu omogućila druženje sa vršnjacima, odvedem ga na igralište.
Ovog puta promenili smo igralište i nisam imala gde da sednem jer su sve klupe bile zauzete. Sa prekorom sam gledala grupu mladića koja je sedela na jednoj klupi. Mislim, nije to zabranjeno ni sramota, ali me baš nerviralo što su došli da dangube tu kad mene bole noge. To me je nateralo da ostanem uz mog sina i pomognem mu da savlada jednu penjalicu.
Evo me sa mojom helikopterom ulogom. Sve mame sede, osim onih čija deca još ne hodaju lepo, a ja držim mog petogodišnjeg sina i pokazujem mu kako da se popne, napravi kolut... Osećam se k'o kreten!
U jednom trenutku dolazi dečak od nepune 3 godine, i počinje da se penje. Sam?!!!
Gledam ga kako se šuntavo hvata za one šipke i penje u nekim klizavim sandalicama , a roditelja u blizini koji bi ga makar pohvalio za hrabrost - nigde. Izgleda da počinje da radi moja helikopter uloga. Mali je već je bio poprilično visoko, počeo je da me obliva hladan znoj što mu dođe kao gorivo za propelere, kada je jedan iz muške grupe sa klupe panično vikuno: "Veljo! Silazi dole, pašćeš!"
U tom trenutku, sa udaljene klupe, doletela je superiorna helikopter mama ! Ne mama ovog malog, već ovog velikog deteta što je vikalo Velji da siđe. Videh da sam helikopter amater!Ova žena je profesionalac!
Gledala sam je kako trči oko malog dečaka na jednom kraju parka, a zatim sa njim ide da vidi šta radi malo starija devojčica na drugom kraju parka, dok tata ovih mališana bezbrižno 'ladi jaja sa svojim drugarima na klupi i ne primećuje ih. Zašto bi? Pa on nije helikopter.Ima svoju mamu!
Ovog puta promenili smo igralište i nisam imala gde da sednem jer su sve klupe bile zauzete. Sa prekorom sam gledala grupu mladića koja je sedela na jednoj klupi. Mislim, nije to zabranjeno ni sramota, ali me baš nerviralo što su došli da dangube tu kad mene bole noge. To me je nateralo da ostanem uz mog sina i pomognem mu da savlada jednu penjalicu.
Evo me sa mojom helikopterom ulogom. Sve mame sede, osim onih čija deca još ne hodaju lepo, a ja držim mog petogodišnjeg sina i pokazujem mu kako da se popne, napravi kolut... Osećam se k'o kreten!
U jednom trenutku dolazi dečak od nepune 3 godine, i počinje da se penje. Sam?!!!
Gledam ga kako se šuntavo hvata za one šipke i penje u nekim klizavim sandalicama , a roditelja u blizini koji bi ga makar pohvalio za hrabrost - nigde. Izgleda da počinje da radi moja helikopter uloga. Mali je već je bio poprilično visoko, počeo je da me obliva hladan znoj što mu dođe kao gorivo za propelere, kada je jedan iz muške grupe sa klupe panično vikuno: "Veljo! Silazi dole, pašćeš!"
U tom trenutku, sa udaljene klupe, doletela je superiorna helikopter mama ! Ne mama ovog malog, već ovog velikog deteta što je vikalo Velji da siđe. Videh da sam helikopter amater!Ova žena je profesionalac!
Gledala sam je kako trči oko malog dečaka na jednom kraju parka, a zatim sa njim ide da vidi šta radi malo starija devojčica na drugom kraju parka, dok tata ovih mališana bezbrižno 'ladi jaja sa svojim drugarima na klupi i ne primećuje ih. Zašto bi? Pa on nije helikopter.Ima svoju mamu!
Ja nisam helikopter!
Uvalila sam se sa sinom na prvu slobodnu klupu. Otvorismo čips i pojedosmo ga - sa prljavim rukama! Priznajem! Mislim, osim šipki na igralištu nismo ništa specijalno prljavo dirali! Nisam vam ja helikopter da sad brinem i o vrsti bakterija koje je moguće na'vatati na penjalici. A ni meni niko nije dezinfikovao ruke u parku da bih uzela neki zalogaj, pa mi ništa ne fali.
Posle toga sam ja sedela sa drugim mamama, a sina sam pustila da se snalazi sa decom. Šta ću! Ja nemam mamu u blizini koja bi mogla da ide samnom u park i obleće oko mog deteta. I nisam helikopter . Žena sam. Nisam vaspitavana po tipovima roditeljstva i nemam deklaraciju o tome na koji način sam odgojena. Niti sam izabrala tip roditeljstva po kojem treba da odgajam sopstvenu decu. Ja sam plakala bez strepnje mojih roditelja da ću da dobijem kilu. I sa 6 godina sam išla sama (uz nadzor starije sestre, ali nekad i bez njega) u obližnji park ili spred zgrade, dok je moja mama obavljala kućne poslove. Sada, kad pomsilim šta su nam sve roditelji dopuštali i gde smo išle same, nije mi dobro.
Posle toga sam ja sedela sa drugim mamama, a sina sam pustila da se snalazi sa decom. Šta ću! Ja nemam mamu u blizini koja bi mogla da ide samnom u park i obleće oko mog deteta. I nisam helikopter . Žena sam. Nisam vaspitavana po tipovima roditeljstva i nemam deklaraciju o tome na koji način sam odgojena. Niti sam izabrala tip roditeljstva po kojem treba da odgajam sopstvenu decu. Ja sam plakala bez strepnje mojih roditelja da ću da dobijem kilu. I sa 6 godina sam išla sama (uz nadzor starije sestre, ali nekad i bez njega) u obližnji park ili spred zgrade, dok je moja mama obavljala kućne poslove. Sada, kad pomsilim šta su nam sve roditelji dopuštali i gde smo išle same, nije mi dobro.
Druga vremena? Možda, a najpre roditeljstvo bez etikete. Prilagođeno. Vreme kada helikopter roditeljstvo počelo da razvija svoje propelere. Posebno u Srbiji.
- gde posao ne možete da nađete bez mamine ili tatine intervencije. Što bi se reklo "preko veze".
- gde roditelji u školi imaju veću ulogu nego samo deca, bilo da vrše pritisak na nastavnike ili preslišavaju decu naučene lekcije - zavisi od pristupa obrazovanju.
- gde ja danas postalo sasvim normalno da dete od 40 godina nema posao, ne trudi se da ga nađe, da sedi kod kuće i očekuje da helikopter obleće oko njega, hrani ga svojom penzijom i zaštiti ga od svega. Usput, ako može, i da ga oprska i protiv komaraca i drugih krvopija i štetočina.
- gde posao ne možete da nađete bez mamine ili tatine intervencije. Što bi se reklo "preko veze".
- gde roditelji u školi imaju veću ulogu nego samo deca, bilo da vrše pritisak na nastavnike ili preslišavaju decu naučene lekcije - zavisi od pristupa obrazovanju.
- gde ja danas postalo sasvim normalno da dete od 40 godina nema posao, ne trudi se da ga nađe, da sedi kod kuće i očekuje da helikopter obleće oko njega, hrani ga svojom penzijom i zaštiti ga od svega. Usput, ako može, i da ga oprska i protiv komaraca i drugih krvopija i štetočina.
Sa takvim vaspitanjem, ishod je sasvim jasan.
Dete koje provede isuviše vremena ispod propelara, može da dobije samo hroničnu promaju u glavi!
via GIPHY
Odlično, kao i uvijek. Iako su moji potomci već uveliko ljudi koji samo što nisu osnovali sopstvene familije, rado čitak tvoje tekstove i zaista uživam u njima.
ОдговориИзбришиHvala Farah. Naša deca će uvek biti naša deca, čak i kad imaju svoje familije. Neki i tad nastavljaju da piolotiraju iznad dece...
ИзбришиVidi, draga moja Blaženka, Skitarnik, Vesić, lepo si ti to napisala i ja, ovako matora, prepoznah sebe kao helikopter roditelja i helikopter babu-nanu. Šta ću ;) Priznajem. Ali, ako ima malo olakšavajućih okolnosti, moji strahovi su u pitanju i profesionalna deformacija. Moja deca, su već odavno, veoma dobri ljudi i dobri roditelji koji sad, kad prepoznaju moje "helikopter" ponašanje, kad su unuci u pitanju, kažu; Ajde mama, oladi malo. I ja.. oladim tj. ne idem sa njima u park :D
ОдговориИзбришиHmmm , možda si se negde prepoznala i to nije loše. Uvek ima vremena da sletiš. A ako ti baš fali da oblećeš, možeš da me usvojiš privremeno sa komplet porodicom. Da me zaposliš preko veze i čuvaš decu dok sam ja na poslu. Samo neko vreme...
ИзбришиMeni je zapalo za oko to što si rekla da su mame veći helikopteri kada su u pitanju muška deca, jer sam to nedavno i ja zaključila. Imam nekoliko prijateljica koje su nakon ćerke dobile sina i same priznaju da im je odnos prema muškoj deci drugačiji nego prema ženskoj. Jer, zaboga, on je mali, on ne zna, on ne ume, on je dečak... I tako dobijemo muževe ;)
ОдговориИзбришиLjudi oko mene uglavnom veruju u čuda, pa i u ta da muško dete ne sme da plače. Ja ne, i nisam išla do tih krajnosati. Ali i ja mogu da stanem u red sa tim ženama koje kažu da im je odnos prema muškom detetu drugačiji. Pravdam to velikom razlikom u godinama između njih, iskustvom i načinom na koji on reaguje na kritiku. Kad posle ženkog deteta dobiješ muško, uvidiš koliko se muškarci i žene razlikuju od prvog dana. Pa se prilagođavaš ili oblećeš...Kako ko ume :) Hvala na čitanju.
ИзбришиJa bih sigurno bila helikopter mama i još malo više. Čitava eskadrila. Fantstičan tekst, kako reče Farah, kao i obično!!!!
ОдговориИзбришиSumnjam. Ti bi, kao prosvetar, valjda videla da od takvog načina vaspitanja nema mnogo znanja ni učenja. :)
ИзбришиOdličan tekst! Nisam helikopter, ali mi u parku, na igralištu bude baš neprijatno, jer sam jedna od retkih, pa se onda druge helikopter mame nađu prozvane da mom detetu skrenu pažnju da recimo, ne dira lice prljavim rukama i tome slično. A ja sam u fazonu, opraćemo se, sve je kul :) Zaključak teksta mi je apsolutno genijalan!
ОдговориИзбришиHvala Jelena!
ИзбришиJa sam do skoro bila helihopter mama. Dok je Sofija bila manja znala su se pravila: svakog jutra glancanje poda po kome se ona igra, nema sedanja ni u jednoj drugoj prostoriji na pod da se ne zarazi nečim, čim se dođe s polja pravac u kupatilo na pranje ruku, u parkić se ide sa vlažnim maramicama, flašicom vode, gelom za pranje ruku i kompletnom presvlakom.
ОдговориИзбришиOnda je počela razgovetno da priča, zatim brblja i onda sam uhvatila sebe kako je utišavam ako glasno priča u javnosti, kako joj ne dam da se u gostima ne makne dalje od metra od mene kako ne bi napravila neku štetu iako je veoma mirno dete. I bila sam umorna od svog deteta.
I onda sam rešila da je dosta. Sad je namerno gurnem da je naš pas u selu oliže po ruci i obrazu jer se plaši kučića, kao i ja kad sam bila mala. I pustim je da viče u sred grada, jer znam kako je kad te roditelji ućutkuju a ti imaš nešto za tebe vrlo važno da kažeš. Ali je učim i da se pristojno ponaša, da pokupi igračke za sobom pre spavanja, složi svoju obuću u hodniku kad se izuje,da deli sa drugima i da sluša druge.
A sad odoh da kampujem do ujutru kod tebe na blogu :)
Ne možemo ih zaštiti od svega. Sasvim je normano da padnu i siprljaju se. Neke rizike treba i ohrabriti. Ja sam juče tu lekciju učila na bazenima. Moj sin je hteo da skače u bazen, meni se vrtelo u glavi od te ideje. Sada sea hvalim njegovim skokovima. I mislim da smo otkrili novi talenat!
ИзбришиKada uradiš sve umesto svog deteta, ono ostaje uskraćeno za neke stvari. Njanavo i razmaeno ili oded u bunt. Nijedno ni drugo nije lepo vaspitanje. Istina je negde između.
Hvala ti na komentaru i kampovanju. Prostri šator gde god možeš :)
Ja sam u horoskopu bikica, i sve do prije par mjeseci mogla bi se svrstati u pravi primjerak helikopter mame. Sve dok nisam pročitala kako su bikice baš takve, nadziru, lete oko mladunčadi 24 sata na dan, često guše djecu takvim prezaštitničkim ponašanjem. E pa neće oni meni naći neku manu :D i znaš što, uvjerila sam se da moje starije dijete sa navršenih 11 g zna samo jesi, obući se, spremiti za školu, čak ni u školi nije popustila otkako više ne kontroliram zadaće i gnjavim da vježbamo biologiju (a ni ja ju nisam voljela). Sve oni mogu, samo treba mami doći iz guze u glavu.
ОдговориИзбришиJedino što ju još samu ne puštam da baulja po gradu, strah me. No i tu ću se valjda odvažiti i pustiti ju.
Super tekst, kao i uvijek, nasmija me! I ne dao Bog da dobiju kroničnu promaju, ne ne :)
Da, to sa bauljanjem je i meni problem. Ali i to se preboli :)
Избриши