Lepo je to kada ti je dete kreativno i kada ga zanima da pravi ovo i ono. A šta kada nije? I kada je jedina stvar koju pravi - nered? ...

KREATIVNOST KOD DECE: očekivanja vs.realnost

16:11 Blaženka Vesić 4 Comments


Lepo je to kada ti je dete kreativno i kada ga zanima da pravi ovo i ono. A šta kada nije? I kada je jedina stvar koju pravi - nered?

Sputavati? Ili podsticati?

Evo kako preživeti dečiju kreativnost!


Dečija kreativnost na delu!


Dok su neka deca istinski kreativna, i imaju neke svoje zamisli kako da urade nešto poptuno novo i drugačije, neka samo pokušavaju da to budu. Pristup internetu, You tube-u i mogućnost da sve odgovore na svoja pitanja dobiju prostim ukucavanjem u Google, definitivno može probuditi kreativnost. Međutim, to nije kreativnost u pravom smislu te reči. Više je kopiranje tuđe kreativnosti. No nema veze, nećemo da cepidlačimo! Svaki ručni rad je unikat, jel' da? I trud je trud!

E sad, neki rad je koristan, neki baš i nije...

Kod mene uglavnom bude ovo drugo.

U najvećem broju slučajeva, u mojoj kući fali pola tih stvari koje su potrebne za kreativni napad dece. Mislim da definitvno treba da investiram u onaj pištolj za silikon  - bez njega je nemoguće bilo šta napraviti!

A kako pola toga nema - onda kreće improvizacija i izmišljanje i dovijanje.

E tu kreće sukob očekivanja i realnosti!



Očekivanja:

Trebalo bi da se radujem jer moje dete koristi mozak i ne odustaje - nego ipak nalazi način da nešto napravi. Moglo bi samo da kaže: "E pa ne mogu ja to da napravim, nemam čime!" i da upali televizor ili krene da igra igrice

Realnost:

U najvećem broju slučajeva mi se smrkne jer umesto remek dela kreativnosti , krajnji rezultat je... smeće

Primer:

Moj sin je opsednut mobilnim telefonom i pravljenjem maske za isti. Tako je, pored pokušaja da istu napravi od papira, pokušao i da napravi masku od vrućeg lepka.


Očekivanja:

Moja - sasvim realna. Vidim da nema materijal, pa ni nade da ispadne to što on hoće.
Njegova - da uspe i da ga obaspem hvalospevima!

Realnost:

Kako nemamo silikon, vruć lepak i taj pištolj, on je uzeo običan lepak i kesu. Kesu je  napunio lepkom i ta-da! To je to!

Pretpostavila sam da je bio kreativan kada sam ušla u dečiju sobu koja bazdi na lepak. Da je malo stariji, a ne klinja od 8 godina, tačno bih se zabrinula da nije snifao možda. Jer svi dokazi ukazuju na to. Kesa, lepak...uključujući i često čudno ponašanje.

O tome koliko je sve bilo nepraktično i neupotrebljivo kao maska za telefon ili bilo šta drugo neću ni da govorim.


Pošto moj sin ima svoj telefon ali mu je otet jer ne mislim da dete od 8 godina treba da gleda ceo dan u ekran, zapusti školu i slično (kad smo lepo nabavili  kokoške i psa i može da ih juri po dvorištu) , onda je on svoju kreativnost usmerio na drugi način.

Dakle, opsednutost maskama za telefon part II

- Uzeo je sasvim solidan i ceo novčanik i zamislio da je telefon.
- Ofarbao ga plavim markerom (pa kad god ga uzme u ruke pomislim da je teško bolestan, da mu je cirkulacija u rukama stala i da se smr'zo jer su mu ruke modre i ofarbane)
- Uzeo staklarski kit (jer rekoh, obično nemam neke stvari za te kreativluke pa bude daj šta daš) i obložio njime novčanik i napravio masku za telefon.

Tu se nije završilo.

Opsednutost maskama za telefon part III - praviti maske za telefon drugima!

Prekjuče je pravio futrolu za moj telefon, a danas masku od šmirgle ( vodene i one malo krupnije) i kartona.


A šta mislite da sad radi?

Pogađate. Nije da baš radi domaći!

Obrni-okreni, gde god se okrene, moj sin vidi način da napravi masku za telefon (čitaj nered) k'o ja mesto da posadim crvene muškatle.



Očekivanja: Moje dete izrašće u jedno sposobno i praktično, kretivno stvorenje
Realnost: Kada si drugi razred i imaš trojku iz likovnog, diskutabilno je koliko si uopšte kreativan.


Dobra vest je da to ipak ne traje večno! Kvazikreativnost se jednog dana preraste i evoluira eventualno u onu pravu. 

Do tad, ako ne odeš sa živcima u out - dobro je!

Moja ćerka je imala dve faze kreativnosti:

- Prva: sve se može napraviti od toalet papira
- Druga; sve se može napraviti od plastelina

I uglavnom sam ludela od papira i papirića koje je stalno trebalo sklanjati, usisavati, skupljati....Da ne pričam o hroničnom nedostatku toalet papira u kupatilu kada ti najviše zatreba.Sad uzme tu i tamo nacrta nešto, malo ređe pravi.

Recimo, letos je iscepala farmerke i izvezla na njima "Pink floyd" znak i naziv benda. (ok, ovo je kasnije doterano, ja sam ukrala ovu fotku iz naših poruka)



E sad, ne ide da decu sputavaš direktno i kažeš: "Nemoj bre molim te više ništa da praviš!" (mada sam imala slične rečenice) jer zaboga, moraće nekad nešto da naprave za školu... možda.

O životu van škole da i ne govorim.

Na kraju krajeva - i sama uživam u pravljenju nekih stvari iako sam operisana od praktičnosti! A roditelji su uzor svoji deci. Osim kada nisu.

Zato suptilno uradite sledeće:

Evo kako preživeti dečiju kreativnost



-Sakriti toalet papir van domašaja dece. Dati im isključivo kada treba da idu u toalet. Možete i da naplatite kao što rade u javnim WC-ima. Vajdica!

- Naučiti kako meditirati. Kažu da to pomaže da regulišeš stres.

- Oduševiti se neredom u sobi, slikati ga za Instagram uz hešteg  #kreativninered. Čista kuća je ionako san i precenjen cilj!

via GIPHY

- Insistirajte da počiste nered. Dobre su šanse da im kreativnost ispari! (o tome kako naterati decu da počiste da izgleda čisto, neki drugi put.... jednom.... kad to otkrijem)

A ako vas pitaju za podršku?


Okrenite se ka zidu, zakolutajte očima, udahnite duboko 10 puta

via GIPHY

a onda:


- Podržite, posavetujte, usmerite - ali ne radite umesto njih. Vaša očekivanja šta se može napraviti i realnost koju ćete dobiti se mimoilaze. Ne mešajte se! Dečija mašta je ipak dečija mašta!

- Ucenjujte kreativnim materijalom. Tipa: kupiću ti tempere, ali samo ako nakon svega pokupiš i počistiš za sobom (kasnije tu ubacite pranje sudova, usisavanje)

- Iskoriste kreativni potencijal. Recimo: "Vidi sine, kupila ti mama velike tempere i magičan valjak" pa uvališ detetu da kreči

- Ne hvalite kreativni rad, ali nemojte ga ni ignorisati. Pitajte šta je to i kako se pravi (kada je kreativnost moje dece u pitanju, ovo vrlo često nije jasno na prvi pogled), ali nemojte hvaliti. Cilj je da dete uživa u kreativnosti jer ono to voli, a ne da bi udovoljilo vama. Osim toga, ako vidi da vam se dopada nešto što baš i nije "sjajno", bićete pretrpani kreativnim radom k'o ja maskama za telefon.


Kako vi preživljavate dečiju kreativnost?

Ja onako, al' imam novu futrolu za telefon.


Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 


4 коментара:

  1. Ponašanje tvog sina koje si opisala pokazuje njegovu veeeeliku kreativnost. To što dete nema topli lepak, a nađe 5 načina da stvori nešto slično - to ne bi znali petoro matorih da urade. Samo neka secka, lepi, farba i pravi džumbus, to ne može na loše da izađe. :)
    A ti kupuj topli lepak što pre. Da vidiš onda žurke.
    Pričam iz iskustva. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Pištolj moraš kupiti svakako! Nema što ne zalijepi. Imao je i moj fazu s futrolama, više nije bilo mobitela koji nije "obukao" :D Sad je on trenutno izvan svake kreativne faze, a kćer crta. Doduše, još uvijek samo po papiru, no mislim da neće dugo potrajati dok ne počne i po robi šarati.
    Inače, futrola je baš cool!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Izgleda da ću morati da vas poslušam za taj pištolj! Dobro je dok su futrole - zamisli da pravi slime i potroši ti silu šampona, omekšivača i koječega da napravi nešto što može da se kupi za 20 din.

      Избриши