DA LI JE POSAO OD KUĆE PRAVA STVAR ZA VAS (posebno ako ste žensko)?
Maštate da imate posao od kuće? Ili o onoj slici - vi na plaži, laptop u vašem krilu, sucobran i limunada?
E baš svašta! Ja recimo maštam da sam na moru i da ne radim uopšte, a da mi novac pada s neba.
Mada, i tada bih našla šta da radim jer ne mogu baš da budem dokona danima. Ali svakako ne maštam da radim sa plaže!
(slika preuzeta sa sajta http://affiliate-101.com/ - slobodno bacite pogled - affiliate je jedan od načina da ostvarite svoj san.)
Ja sam manje-više na to bila prinuđena. Ostala sam bez posla, svi moji pokušaji da nešto započnem bili su samo vredna lekcija o neuspehu, a i sina nisam mogla da upišem u obdanište jer je to u Kragujevcu privilegija. Jebi ga, tamo traže nemoguće uslove - da radiš ( i to na belo, jer ako nisi prijavljen to ti je kao i da ne radiš) Samo što niko ne pita kako da ideš na posao ako nemaš gde da ostaviš decu.
Kažem, manje-više sam bila prinuđena, jer sam svakako mogla da izaberem i onu opciju da sedim kod kuće besposlena i kukam kako nema posla. Ali ne - ja sam morala da čeprkam po internetu i tražim ideje za posao . Tako sam došla do Upworka i upala u neku sasvim drugu dimenziju u kojoj sam već skoro 3 godine. Od tada sam svašta naučila o pisanju i o blogovanju uopšte!
Nekako je mene uvek pratila ta "rad od kuće" karma.
Sa svojih 19 počela sam da pravim neke kese, kao dodatni posao dok studiram (da ne mislite da sam sa 19 imala neki preduzetnički duh. Jok ja! To sam radila za druge).
Sada pišem od kuće .
Kad me ljudi pitaju šta i gde radim, obično na moj odgovor (koji zvuči pretenciozno "ja sam pisac" ) imaju komentar:
Važi, kako da ne!
Mene mama redovno pita: "Jel' ti dosadno?". Ja zaista ne znam kad mi je zadnji put bilo tako....
Za one koji znaju da se organizuju, koji su disciplinovani i poštuju svoje i tuđe vreme, a pre svega znaju da kažu "Ne" - komšijama, prijateljima, rodbini, deci, šetnji po gradu, bazenima na +40 i pomere ih onda kada su organizovali svoje vreme za odmor, posao od kuće ima i svoje prednosti.
- Nema potrebe da se šminkaš, ideš negde po kiši i snegu, žuriš da stigneš na vreme...
- Možeš da pustiš obrve koje si previše počupala još u sednjoj školi. Niko te neće videti danima...
- Možeš da radiš u pidžami. Ne moraš da kupuješ nove patike i cipele.
- Možeš da ideš na zumbu ili bilo koji drugi vid rekreacije jer ipak sam biraš kad ćeš da radiš, pa su izgovori totalna glupost. Štavše, ako voliš i zgovore, rekreacija je odličan izgovor da ne radiš.
- Možeš da vodiš decu na slobodne aktivnosti i zakazane preglede kod lekara bez da ikoga moliš da menjaš smenu ili imaš slobodan dan kada ti ne sleduje
- Možeš da izdvojiš vreme za druženje sa ljudima koje voliš bilo kad, makar cena toga bila da posle pogineš radeći noću ili ranom zorom.
Sve u svemu, želju za poslom od kuće razumem. Bolje je od zaludnog sedenja i dosađivanja! To je više potreba. Ima prednosti i mane i na vama je da sagledate obe strane i procenite da li je to za vas.
Ali posao sa plaže??? Tu nema šta da cenite i procenjujete. Kad vidim te slike u prilogu nekog posta o poslu iz snova, padne mi roletna. Ta želja je čisto foliranje i preseravanje!
Možete se i upisati na mailing listu ✍️.
Svoju email adresu upišite ovde:
E baš svašta! Ja recimo maštam da sam na moru i da ne radim uopšte, a da mi novac pada s neba.
Mada, i tada bih našla šta da radim jer ne mogu baš da budem dokona danima. Ali svakako ne maštam da radim sa plaže!
Postoji samo jedan razlog zbog čega vam se posao od kuće ili sa plaže čini idealnim - zato to nikad niste iskusili njegove čari!
Ja sam manje-više na to bila prinuđena. Ostala sam bez posla, svi moji pokušaji da nešto započnem bili su samo vredna lekcija o neuspehu, a i sina nisam mogla da upišem u obdanište jer je to u Kragujevcu privilegija. Jebi ga, tamo traže nemoguće uslove - da radiš ( i to na belo, jer ako nisi prijavljen to ti je kao i da ne radiš) Samo što niko ne pita kako da ideš na posao ako nemaš gde da ostaviš decu.
Kažem, manje-više sam bila prinuđena, jer sam svakako mogla da izaberem i onu opciju da sedim kod kuće besposlena i kukam kako nema posla. Ali ne - ja sam morala da čeprkam po internetu i tražim ideje za posao . Tako sam došla do Upworka i upala u neku sasvim drugu dimenziju u kojoj sam već skoro 3 godine. Od tada sam svašta naučila o pisanju i o blogovanju uopšte!
Nekako je mene uvek pratila ta "rad od kuće" karma.
Sa svojih 19 počela sam da pravim neke kese, kao dodatni posao dok studiram (da ne mislite da sam sa 19 imala neki preduzetnički duh. Jok ja! To sam radila za druge).
Sada pišem od kuće .
Kad me ljudi pitaju šta i gde radim, obično na moj odgovor (koji zvuči pretenciozno "ja sam pisac" ) imaju komentar:
"Supeeer! Šta te briga, sediš kod kuće i radiš kako i kad hoćeš".
Važi, kako da ne!
Posao od kuće je (da izvinete sad) totalno sranje!
6 razloga protiv rada od kuće
"Superštatebriga" posao je pravi posao za prave ljude
Oni od tebe očekuju nešto konkretno u nekom konkretnom vremenskom periodu. U mom slučaju je to tekst na neku temu, u nečijem je izrada logo-a , prikupljanje podataka ili bilo šta drugo. To uopšte nije "radiš kako hoćeš i kad hoćeš". Možeš i tako. Pitanje je da li ćeš za takav rad biti plaćen.
Multitasking dostiže vrhunac
U isto vreme treba da si i mama i radnik i kuvarica i spremačica i baštovanka i seljanka i žena naposletku. Ako uopšte stigneš da budeš žena. Ok, ovo baštovanka i seljanka ide po izboru. O tome koliko je to "sjajno" možete pročitati u ovom tekstu.
Šminka može da ti se pokvari
U te svrhe počela sam da se šminkam i kad idem do prodavnice. Mislim, gre'ota da bacim. A dešava se. Evo danas sam bacila jednu senku za oči čudnog mirisa, BB kremu koja je počela da se odvaja na komponente (neko ulje i neka materija u boji kože), a maskara mi je već sasvim suva iako sam je jedva upotrebljavala (primam donacije, unapred hvala). Kada radite od kuće, prirodna kozmetika nije za vas jer ima kraći rok trajanja (osim ako nije nešto što koristite nevezano za izlazak, protiv bora, bubuljica, za hidrataciju...) Treba vam neka koja će da vas konzervira svojim hemijskim sastojcima, a to baš i nije najzdravija varijanta. Dakle, posao od kuće narušava zdravlje!
Organizacija je preteška
Prezauzet si i ništa ne stižeš i nemaš određeno radno vreme. Naprotiv, radiš ceo dan! Na stranu ometači koji viču "Mama". Ponekad si sam sebi dovoljan ometač. Hej, pa radiš od kuće. Zašto ne bi to radila malo posle. Sada možeš da opereš klincima bazen, spremiš ručak, očistiš prašinu, zevaš po internetu...
Onda kada rešiš da zaista oladiš od posla, imaš slobodan dan i konačno središ kuću, nikako ne stižeš jer zaboga, vidi koliko posla se nagomilalo - bolje da ne ostavljaš za sutra.
Krajnji rezultat: nit' kuća čista, nit' posao gotov, nit' mozak radi u 3 noću jer ti se spava, nit ' si u stanju da ustaneš dok ometači spavaju kad blejiš u ekran do 3. Radiš ceo dan pod stresom i tenzijom od nezavršenog posla i nikad ne možeš da pobegneš od posla kući! Ili na plažu. Zato smo mi otpočeli seosku avanturu.
Onda kada rešiš da zaista oladiš od posla, imaš slobodan dan i konačno središ kuću, nikako ne stižeš jer zaboga, vidi koliko posla se nagomilalo - bolje da ne ostavljaš za sutra.
Krajnji rezultat: nit' kuća čista, nit' posao gotov, nit' mozak radi u 3 noću jer ti se spava, nit ' si u stanju da ustaneš dok ometači spavaju kad blejiš u ekran do 3. Radiš ceo dan pod stresom i tenzijom od nezavršenog posla i nikad ne možeš da pobegneš od posla kući! Ili na plažu. Zato smo mi otpočeli seosku avanturu.
Udaljavaš se od ljudi
Mislim, od onih koje možeš da pipneš uživo. Tu su oni virtuelni (premda mi to jako glupo zvuči, kao da tamo neko sa druge strane ekrana nije čovek od krvi i mesa) ali komunikacija sa njima ide drugim tokom. Neke ljude bukvalno nisam videla 3 godine. Nemam priliku ni da ih slučajno sretnem. Udaljavanje ide ovim tokom:
1. Ljudi (ovi pravi, "nevirtuelni") prvo dolaze kod tebe jer ne kapiraju da imaš obaveze. I postaju još jedna smetnja.
2. Onda počnu da te izbegavaju jer su konačno ukapirali da radiš. Onda ti smeta što te izbegavaju.
3. Ti ne posećuješ druge ljude jer si ceo dan u obavezma i jer te, zaboga, niko ne posećuje.
1. Ljudi (ovi pravi, "nevirtuelni") prvo dolaze kod tebe jer ne kapiraju da imaš obaveze. I postaju još jedna smetnja.
2. Onda počnu da te izbegavaju jer su konačno ukapirali da radiš. Onda ti smeta što te izbegavaju.
3. Ti ne posećuješ druge ljude jer si ceo dan u obavezma i jer te, zaboga, niko ne posećuje.
Razviješ govorne mane
Od silnog čitanja na engleskom razvila sam novu govornu manu, pa pored onog mešanja "č" i "ć" i "đ" i "dž" (koje me drnda ponekad jer sam rođena u Hrvatskoj, gde se za ove pojmove jednostavno u govoru koristi neka međuvarijanta) sada sam počela i da otežem neko dugačko "ee"
Da li ste zaista spremni na ove ustupke? Ili vam je ipak draže da radite 8 sati dnevno i dođete kući da odmorite? Možete li se izboriti sa ljudima koji ne shvataju šta radite?
Mene mama redovno pita: "Jel' ti dosadno?". Ja zaista ne znam kad mi je zadnji put bilo tako....
Rad od kuće ima i prednosti
Za one koji znaju da se organizuju, koji su disciplinovani i poštuju svoje i tuđe vreme, a pre svega znaju da kažu "Ne" - komšijama, prijateljima, rodbini, deci, šetnji po gradu, bazenima na +40 i pomere ih onda kada su organizovali svoje vreme za odmor, posao od kuće ima i svoje prednosti.
- Nema potrebe da se šminkaš, ideš negde po kiši i snegu, žuriš da stigneš na vreme...
- Možeš da pustiš obrve koje si previše počupala još u sednjoj školi. Niko te neće videti danima...
- Možeš da radiš u pidžami. Ne moraš da kupuješ nove patike i cipele.
- Možeš da ideš na zumbu ili bilo koji drugi vid rekreacije jer ipak sam biraš kad ćeš da radiš, pa su izgovori totalna glupost. Štavše, ako voliš i zgovore, rekreacija je odličan izgovor da ne radiš.
- Možeš da vodiš decu na slobodne aktivnosti i zakazane preglede kod lekara bez da ikoga moliš da menjaš smenu ili imaš slobodan dan kada ti ne sleduje
- Možeš da izdvojiš vreme za druženje sa ljudima koje voliš bilo kad, makar cena toga bila da posle pogineš radeći noću ili ranom zorom.
Bez obzira da li rad od kuće podrazumeva da lupate po tastaturi ili da pravite nakit, heklate ili bilo šta drugo - posao je obaveza kojoj treba da se posvetite. A posvetiti vreme samo jednoj stvari kada si kod kuće i imaš decu, to je pravi izazov, a ne san!
Sve u svemu, želju za poslom od kuće razumem. Bolje je od zaludnog sedenja i dosađivanja! To je više potreba. Ima prednosti i mane i na vama je da sagledate obe strane i procenite da li je to za vas.
Ali posao sa plaže??? Tu nema šta da cenite i procenjujete. Kad vidim te slike u prilogu nekog posta o poslu iz snova, padne mi roletna. Ta želja je čisto foliranje i preseravanje!
---------
Želite novosti sa bloga u svom email sandučetu?
Možete se i upisati na mailing listu ✍️.
Svoju email adresu upišite ovde:
29 comments: