Tražite posao, a nikako da ga nađete? Ovo je možda tekst za vas. Krajnje je vreme da promenite razmišljanje o zapošljavanju. Kada to promen...

DA LI TRAŽITE ILI PRAVITE POSAO? (razlika je bitnija nego što mislite)

19:46 Blaženka Vesić 4 Comments

Tražite posao, a nikako da ga nađete? Ovo je možda tekst za vas. Krajnje je vreme da promenite razmišljanje o zapošljavanju. Kada to promenite, velike su šanse da se zaposlite! Tajna je u sledećem!


Koliko ste puta čuli: 

"Posao se ne čeka - posao se traži!"
Pa to stoji! Ako vas mrzi da tražite posao, koliko li vas onda tek mrzi da radite?  Istina je i da nikad nećete naći nešto što ne tražite, pa ni posao. Možda slučajno, ali kada je posao u pitanju, šanse da će posao tek tako naći vas su lutrija.

Međutim, ako mene pitate, tačnija je jedna druga česta konstatacija

Posao se ne traži! Posao se pravi!

Nije da je ovo mudrost sa kojom sam ja rođena. Zapravo, mnogi moji propali pokušaji da nađem posao koji tražim, doveli su me do ove konstatacije. I nisam samo ja došla do nje - da se razumemo. Mnogim mudrim ljudima ovo je aksiom u životu.

Zašto ovo pišem?

Ja sam na blogu dosta pisala o online poslovima, idejama za posao i radu od kuće i ljudi zaista u velikom broju čitaju te tekstove. Neki od njih misle da im ja mogu pomoći da nađu posao. Barem jednom nedeljno se nađe neko da popuni kontakt formu na mom blogu i napiše nešto u stilu: "Potreban mi je posao" "Tražim posao". "O kakvom poslu je reč". 

I ništa to ne bi bilo neobično da to je nije ujedno i sve što napišu. Znači, nema ni ko su, ni šta su ni šta znaju da rade, šta su po zanimanju...Ništa....

Valjda to rade da ispoštuju tu društvenu potrebu za traženjem posla. 

Ima neverovatno puno onih koji bi da izgledaju kao da traže posao, ali zapravo svakom radnom mestu nađu neku zamerku. Za takve osobe ovaj tekst nije, jer je jedina veština koju su savladali u životu traženje izgovora. Ne postoji idealan posao! Uvek se može naći neka zamerka.

E, ako stvarno tražite posao i posla stvarno nema (mada se poslodavci ovde ne bi složili jer tvrde da im je sve teže naći radnika koji hoće da radi - dakle posla ima) onda želim da vam skrenem pažnju na to da malo promenite stav, pa ćete lakše doći do posla.

Već sam pisala o pogrešnim stavovima o poslu koje mnogi imaju.

Sada bih se osvrnula na ovo:

Pogrešni stavovi o zapošljavanju i traženju posla


Prvo, shvatite sledeće:

- posao se ne traži na Birou
- posao se ne traži po banderama
- posla nema u novinama
- ne morate u stranku da nađete posao.
- ne treba vam veza

Sve ovo gore navedeno treba vam ako tražite državni posao, po mogućnosti neki gde sedite u nekoj kancelariji, ne radite ništa, možete da odete sa posla kad hoćete, radite polako i zabole vas što stranke čekaju, jer vam se može...Zna vam se i Svetak i petak i 8 sati i svaki dan vam je kao Dan Mrmota. Milina jedna od života.

Može se desiti da, dok to čekate i lutate u lavirintu nameštenih oglasa, ostanete nezaposleni.


To što negde imate "stalan radni odnos" ne znači i da ćete raditi do penzije tamo. Šta ako firma propadne. Tražićete posao - OPET? 

Pogrešno. Treba da počnete da PRAVITE posao!Što pre, to bolje.

Za početak - opremite se!

Alat za pravljenje posla 


Za pravljenje posla treba vam nešto od ovoga:

- znanje
- talenat
- upornost
- ambicija
- jasan cilj

Znanje čega? pitate se. 
Koji talenat?

E pa to je individualno.Dobro je da znate šta volite da radite. 

Često sa mojom decom pričam na temu " Šta ćeš biti kad porasteš?" Ne mogu dovoljno dobro da im dočaram koliko je važno ne samo raditi, nego raditi nešto što voliš ili bar voleti ono što radiš. Koliko je naporno kada moraš da ideš svaki dan na posao koji mrziš. Been there, done that!

A onda... treba i preboleti neke raskide!

Mnogi pri traženju posla imaju komentar: "Ali to nije u mojoj struci. Zašto sam se školovao/la?"

Evo, ja završila Višu ekonomsku .  Pojma nemam šta bi trebalo da radim sa tom školom. Vezu u državnom preduzeću nemam. A ni bilo kom drugom. Pa jel treba da čekam posao u struci? Sve što imam je diploma i gomila retko kad korisnog teorijskog znanja. Pisala sam o besmislu brige oko izbora srednje škole .

Ja sam raskinula sa idejom da treba da radim u struci. 

Videla sam da tražeći posao, baš i ne mogu da ga nađem. Promenila sam stav.
Umesto toga, u jednom trenutku sam  se zapitala - šta ja to umem da radim?  

Daj da probam da napravim posao sa onim što umem da radim, a neko ne ume ili nema kad da radi. 

Treba imati JASAN cilj - kakav posao pravite?


Ja sam brzo shvatila da je pisanje ono što želim. Odatle sam krenula . To mi je dobro išlo. Prijateljici iz detinjstva sam pisala opsežna pisma i uživala u tome. Čitala sam puno. Lupetala statuse po Fejsbuku na koje su ljudi imali pozitivne komentare. Neki su mi tada rekli da treba da se bavim pisanjem. Možda samo iz pristojnosti - ali nema veze!  Dali su mi vetar u leđa!

To je doprinelo tome da sam u sred propale radnje sa voćem i povrćem, jadnog finansijskog stanja koji se graničio sa bedom, tražeći posao i konkurišući na sve redom oglase, jednog dana rekla sebi; "Ja ću se baviti pisanjem"

I nisam samo ostala na toj rečenici. Prešla sam na stvar.  Otvorila blog.  A onda sam krenula na sve načine da tražim kako da uposlim svoje pisanje
Tu sam videla šta umem, a ono što ne umem - naučila ( i još učim). Saznala sam kako zaraditi od bloga, ali i šta treba da znam da bi bila copywriter

To je proces koji zahteva vreme (ali i traženje posla bez uspeha je proces)  ali sam bar napravila neku uslugu koju mogu ponuditi za novac. Napravila sam posao.

U suštini, da to nisam čvrsto i jasno rešila, ne bih nikad ni tražila konkretne načine kako da to ostvarim. Uvek bih to odlagala za "neko bolje vreme".

Najgore je kada imaš nejasno definisane želje. Tipa: " Jednog dana ću imati svoju automehaničarsku radnju". Ok. A zašto "jednog dana"? Zašto ne danas? Ili za godinu dana? 

 Može biti da te u tome sprečavaju realne prepreke (nemaš prostor, nemaš alat, imaš samo strah i izgovore) I to je ok i normalno.  Ali ako ih nisi svestan, ako ih ne uklanjaš , one će uvek biti tu. Nikad nećeš imati alat, ako ne tražiš način da ga nabaviš.  

Može biti i da je jedina prepreka - nedlučnost i nejasnost cilja. 

Sasvim je drugačije kada stvari postaviš ovako: "Ja ću ove godine otvoriti automehaničarsku radnju"  Pa kreneš da krčiš put ka tome. Recimo, možeš da kupuješ jedan po jedan alat. Možeš možda dobiti neku subvenciju. Možeš za godinu dana naučiti da pružaš neku uslugu vezano za kola koju niko drugi nema - menjaš stakla, ugrađuješ plin, puniš klime na primer.

Dakle - šta želiš i u čemu si dobar? 

-  Da se baviš glumom? Ok, zašto da ne!  Onda treba upisati neku školu tog tipa, probati upasti na Akademiju, u neko amatersko pozorište....na kraju krajeva, sam snimiti film telefonom majku mu, ako baš to želiš! Glumiti po Instagramu i na sopstvenom You tube kanalu! E onda te neko možda primeti, možda nađeš neki način da to unovčiš...sponozora ili šta god.. i eto - napravio si posao! 
-  Dobro ti ide pravljenje domaćih rezanaca? Pitaju te često prijatelji da im napraviš neke? Ok, zašto malo ne proučiti neke nove neobične recepte, ispitati mogućnost da prodaješ negde? U lokalnoj prodavnici? Online? Na tezgi na pijaci... Možda na kraju i u Lidlu, Maxiju....I eto - napravio si posao.
- Hoćeš da se baviš pisanjem? Recimo, da pišeš tekstove za sajt? Pre nego što ponudiš izgovore "ma kome to treba" i slično, bolje prouči šta se traži, kako se neke stvari rade. Nauči, usavrši, pa otvori i svoj sajt - zašto da ne! Vežbaj. Eto! Napravio si posao!
- Smešni su ti Instagram influenseri? Ok, ali imaju na umu - dok si ti tražio oglase, oni su tražili način da naprave posao!

Znam ljude koji imaju posao (pa i državni posao)  ali su mimo toga učili i usavršili nešto što vole da rade i napravili još 2 posla! U poziciji su da naprave još 3, ali je fizički neizvodljivo. E takvima skidam kapu! Tako treba da se razmišlja!

Posao se ne traži, nego pravi po svojoj meri. Usavršiš nešto što voliš i umeš, a drugima treba. 
Znanje je moć. Njega ti niko ne može uzeti. (dobro možda Alchajmer, ali nećemo da baksuziramo), a uvek ga možeš upotrebiti i nadograditi.

Neki ljudi celu večnost traže posao i konkurišu za razna radna mesta. Niko ih ne zove. 

Neki shvate da od toga nema vajde i da je bolje za to vreme dok uzaludno traže posao i šalju biografije da nauče nešto novo, što im može pomoći da naprave posao!

Ako nisi deo rešenja , onda si deo problema. Ovo važi uvek i svuda, pa i kada je traženje posla u pitanju. 

Budi rešenje - nemoj da budeš problem. Ne traži posao - potrudi se da ga napraviš.

Moja kćerka bi ovde sad citirala Caneta iz Partibrejkersa. Ja ću zalepiti ispod tu njegovu mudrost - poslušajte! Kratko, jasno i stihosklepano!


   

Da li to znači da treba da pokrenem svoj posao, firmu i budem preduzetnik?


Može, i dobro bi bilo - a ne mora! 

Ako ti nije po volji da otvaraš firmu i vodiš posao i smatraš da nisi dobar u tome , onda nemoj. Ja znam da nisam bila dobra. Been there, done that! (ne znači da vremenom neće ta moja veština da se promeni, otvorena sam sa sobom i za tu ideju) .

Poenta je da ti napraviš posao, da ga ne tražiš. To je teže kada se slepo držiš onoga za šta si se školovao i kada nisi otvoren za nova znanja. Kada imaš neko znanje, umeće, veštinu - imaš konce u svojim rukama. Na tebi je da odlučiš posle da li ćeš da ih mrsiš sam ili ćeš dati nekome da ih vuče umesto tebe. Kako god da okreneš - naći ćeš posao. Zapravo, može se desiti i da posao počne da traži tebe!

Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 

4 comments: