Ako ste bloger ili tek planirate da to postanete, verovatno se pitate da li vredi blogovati? Da li je blog prevaziđen? Pa, evo odgovora! ...

DA LI I DALJE VREDI BLOGOVATI ? ( ili je blog prevaziđen)

15:52 Blaženka Vesić 9 Comments

Ako ste bloger ili tek planirate da to postanete, verovatno se pitate da li vredi blogovati? Da li je blog prevaziđen? Pa, evo odgovora!


Vredi! Blogovanje je i dalje dobra ideja, samo treba imati na umu da i ono evoluira i menja se.

Da biste bili uspešan bloger, bitno je da se menjate zajedno sa njim.

Ako vam nije bitno da li vas neko čita "jer pišete samo iz ljubavi prema pisanju", onda ne menjajte ništa! Samo, onda ne kapiram zašto blogujete? Zašto lepo onda ne kupite neku lepu svesku i vodite dnevnik? Isto je.

 

via GIPHY


Ako vas ipak zanima da li je blog prevaziđen, da li da pokrenete jedan ili da odustanete - čitajte dalje!

Da bih objasnila suštinu, moraću da objasnim sledeće.


Kratka evolucija trendova u blogovanju


Blogovi su u početku i bili kutak za misli: online dnevnik. 

Danas su se stvari promenile. Sam internet se promenio, pa i blogovanje u skladu sa tim.

Sećate se kako smo nekad konektovali na net uz pomoć dial-up modema? To je bilo užasno sporo! 15 minuta otvara sliku! Operem turu sudova i spremim ručak za sutra dok je ugledam. A video tek... A nije ih ni bilo previše. Slika i videa, mislim. Nije baš svakome bio dostupan skener da slike pretvori u digitalni zapis koji se može okačiti na blog. Sasvim logično - blog je tada bio samo tekst.

A onda su se vremena promenila.

Kamere nosimo u džepu, internet je brz i lako dostupan. Blogova ima sve više, pa se treba izdvojiti u masi. Publika bloga postala je zahtevnija. Ne može više samo tekst da prođe. Treba i slika i video. I ne može više da pričaš na blogu o sebi i kako si proveo dan. Moraš da pišeš za publiku i o publici.Moraš da pružiš ili koristan ili zanimljiv sadržaj (a najbolje oba!)

Blog je tako evoluirao od ličnog dnevnika u svojevstan medij.

Ali tu nije kraj.

Činjenica je da su vremenom postale sve popularnije društvene mreže. I neću sad o njihovoj istoriji nego da spomenem samo ovo.

Ljudi više konzumiraju slike, nego tekst. Ma kako razočaravajuće za jednog blogera zvučalo - to je fakat.

Testirano milion puta na Fejsbuku. Objavim na svom ličnom profilu najbezvezniju sliku bez opisa, dobijem 100 lajkova i 20 komentara.

Objavim tekst sa bloga. I ništa...

Sa pravom da se zapitate...


Da li ljudi čitaju blogove uopšte? Ili samo gledaju slike?


U skladu sa ovim trendom, evouluirao je i blog. Instagram je takva jedna vizuelna mreža na kojoj fotografija dominira. Tako je vremenom je nastao Instagram blog - kreiranje sadržaja u nekm pravcu, u nekoj niši, ali mahom uz pomoć slika. 

Da li to znači da je klasično pisano blogovanje na blogu izašlo iz mode? 

Ne bih se složila. Zapravo, evo, moj blog iz godine u godinu ima sve više čitalaca i poseta. Dakle, ljudi ipak čitaju blogove. A da vas ne bih smorila samo tekstom, imam i sliku da to i dokažem. Evo šta kaže Google analitika mog bloga. 





Uzela sam samo zadnje 2 godine. Jasno je iz priloženog da je poseta blogu sve više i da ljudi čitaju. I plan mi je da čitaju još više.

Da zaključim:


Da, I DALJE VREDI blogovati , ali treba biti u trendu!


Blogovi su i dalje popularni, jer svako može da ih pokrene. Dobro, ne baš svako. Ali svako ko to voli i kome prija ovakav način izražavanja i komunikacije online. Ako ste u tom sosu, dobro je da znate kako započeti blog.

Međutim, da bi blogovanje bilo uspešno , mora biti u trendu. U suprotnom, to vam je kao da forsirate gluvonemi film da uspe u svetu zvuka i boja.

Publika je zahtevnija, pa i kreiranje sadržaja takođe.

U ovom smislu:

Sadržaj mora biti konkretniji i korisniji


Ljudi na blog dođu tražeći savet kako da nešto urade, započnu, naprave. Žele konkretno uputstvo. Žele lično iskustvo o nečemu što možda planiraju da pokrenu, urade, naprave, kupe. Malo njih dolazi da čita nečije misli o nečemu. Svakako, ja i danas imam neke tako "leporečive" blogove koje volim da pročitam, ali nisam sigurna koliko bih danas lako naletela na njih. Kako god okreneš - moraš da nađeš način da se izdvojiš iz mase. 

Moja promena stava o blogu javila se kad sam napisala tekst o Upworku , o tome kako sam radila tamo i kako svako može da uradi isto. Tada sam skontala da su ljudima draži saveti.

Sadržaj mora biti vizuelno podmazan i interaktivan


Nismo u 2001. godini. Sada imate priliku i dužnost da i slikama ilustrujete ono o čemu blogujete. Ako su to statistički podaci, napravite neki infografik. Ako je putopis, daj sliku tog mesta. Ako je jelo, daj sliku tog jela. Ako je priča bilo kakva - daj joj sliku.

Još je bolje ako je sadržaj ujedno i interaktivan i da zahteva od publike da nešto uradi.

Recimo, napravite anketu u blog postu koju treba da popune. Napravite kviz koji će im na osnovu odgovora obelodaniti nešto o njima.

Naravno, ovo ne može uvek, ali kapirate poentu - kreirate za publiku. Sadržaj treba da je o njima, a ne o vama. Njima pomaže vaš post. Oni vama pomažu kroz anketu recimo.

Vaš blog treba da bude tamo gde je publika


Znači, na društvenim mrežama. Kako je Instagram sad veći hit od Fejsbuka - to znači i na Instagramu. Ako budućnost bude zahetvala da to bude TikTok ( o Univerzumu smiluj se da do ovoga ne dođe), onda treba da budete i tamo. Ako ljudima nije moguće da objasnite rečima - biće (i već je) sve neophodnije da snimite video i imate i vlog i blog. 

E sad, da li ćete da gradite lični brend pa sve to staviti na lični nalog, ili ćete brendirati sam blog i svom blogu otvoriti nalog nezavisan od vas lično - na vama je. Smislite dobru strategiju.

 Ja se lično na Instagramu osećam k'o Deda Mraz u julu. Dobrodošlo, ali nesnađeno! Koga zanima moje traženje na tom polju - neka zaprati @skitarnik

 

Još 4 argumenta da blog nije mrtav!


Nakon svega ovoga možda ipak pomislite kako je uzaludno blogovati na blogu, kad možete samo na Instagramu ili samo imati vlog. Ogroman je posao imati sve to istovremeno! Da li je možda blogovanje suvišno?




Pa, dobro jutro! 

Biti profesionalni bloger uopšte nije lako! Zahetva puno vremena, stalno nadograđivanje znanja i prilagođavanje.

Pročitajte: BLOG KAO POSAO I KARIJERA - Ko može postati profesionalni bloger, a ko ne!

Ali to ne znači da blog treba zapostaviti. Jer...

Blogovanje je i dalje isplativo


Zarada od bloga nije nešto što morate da izmišljate. Sasvim je normalna, gotovo i podrazumevana. Danas kada je blog šire rasprostranjen pojam, lakše je i naći sponzora (bez da objašnjavate previše funkcionisanje ovakvog načina reklame - mahom to ljudi znaju), lakše je prodati svoj proizvod ili uslugu... Nije neobično i nije palo s Marsa. Krećete sa nulte pozicije, a ne iz nekog nepoznatog minusa!

Blog je uvek aktuelan. Postovi na društvenim mrežama nisu!


Hoću reći da, kada imate neki sadržaj koji je uvek aktuelan (evergreen što bi se reklo) blog će uvek biti čitan i uvek će neko nailaziti na njegov sadržaj.

Instagram i Fejsbuk postovi su kratkog životnog veka. Ljudi ih vide, odreaguju, pa skroluju dalje. Budu aktuelni par dana maskimalno, a onda je vreme da svoju hiperaktivnu publiku animirate nečim novim. Nema tu evergreen sadržaja!


via GIPHY

Blog je vaše mesto!


Ne zavisite od tuđe volje. Ne može se desiti da vam blokiraju nalog i da izgubite svih 87654321 pratilaca i publiku, kao što može kada se oslonite samo na društvene mreže. Može, ako ste biser kao ja, pa i dalje blogujete na Bloggeru i zavisite od njega. Zato je dobro da imate svoj hosting i domen .( Opravdanje za ovaj moj postupak:  Ne volim da zavisim od toga da mi neko drugi nešto uradi i da čekam nekoga da se smiluje da mi premesti sadržaj, podigne sajt ( a nemam kad to da učim),  pa sam zato i dalje na Bloggeru. Omogućava mi da sve petljam i završim sama. )

Nemate šta da izgubite!


Ako otvorite blog i pratite trendove, zaista nemate šta da izgubite - osim vremena. 
Pri tom, blog zahteva manje vremena i napora od konstantnog silovanja publike sadržajem na društvenim mrežama, kako biste se stalno vrteli u njihovom algoritmu i bili im aktuelni.

Novac za pokretanje vam (gotovo) i ne treba. Samo volja. 


A šta vi mislite? 
Da li vredi blogovati ili je to prevaziđeno? Kakvi su vam planovi? 
Baš me zanima! Ostavite vaše mišljenje u komentaru!

-----------------

Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 

9 comments:

Tražite posao, a nikako da ga nađete? Ovo je možda tekst za vas. Krajnje je vreme da promenite razmišljanje o zapošljavanju. Kada to promen...

DA LI TRAŽITE ILI PRAVITE POSAO? (razlika je bitnija nego što mislite)

19:46 Blaženka Vesić 4 Comments

Tražite posao, a nikako da ga nađete? Ovo je možda tekst za vas. Krajnje je vreme da promenite razmišljanje o zapošljavanju. Kada to promenite, velike su šanse da se zaposlite! Tajna je u sledećem!


Koliko ste puta čuli: 

"Posao se ne čeka - posao se traži!"
Pa to stoji! Ako vas mrzi da tražite posao, koliko li vas onda tek mrzi da radite?  Istina je i da nikad nećete naći nešto što ne tražite, pa ni posao. Možda slučajno, ali kada je posao u pitanju, šanse da će posao tek tako naći vas su lutrija.

Međutim, ako mene pitate, tačnija je jedna druga česta konstatacija

Posao se ne traži! Posao se pravi!

Nije da je ovo mudrost sa kojom sam ja rođena. Zapravo, mnogi moji propali pokušaji da nađem posao koji tražim, doveli su me do ove konstatacije. I nisam samo ja došla do nje - da se razumemo. Mnogim mudrim ljudima ovo je aksiom u životu.

Zašto ovo pišem?

Ja sam na blogu dosta pisala o online poslovima, idejama za posao i radu od kuće i ljudi zaista u velikom broju čitaju te tekstove. Neki od njih misle da im ja mogu pomoći da nađu posao. Barem jednom nedeljno se nađe neko da popuni kontakt formu na mom blogu i napiše nešto u stilu: "Potreban mi je posao" "Tražim posao". "O kakvom poslu je reč". 

I ništa to ne bi bilo neobično da to je nije ujedno i sve što napišu. Znači, nema ni ko su, ni šta su ni šta znaju da rade, šta su po zanimanju...Ništa....

Valjda to rade da ispoštuju tu društvenu potrebu za traženjem posla. 

Ima neverovatno puno onih koji bi da izgledaju kao da traže posao, ali zapravo svakom radnom mestu nađu neku zamerku. Za takve osobe ovaj tekst nije, jer je jedina veština koju su savladali u životu traženje izgovora. Ne postoji idealan posao! Uvek se može naći neka zamerka.

E, ako stvarno tražite posao i posla stvarno nema (mada se poslodavci ovde ne bi složili jer tvrde da im je sve teže naći radnika koji hoće da radi - dakle posla ima) onda želim da vam skrenem pažnju na to da malo promenite stav, pa ćete lakše doći do posla.

Već sam pisala o pogrešnim stavovima o poslu koje mnogi imaju.

Sada bih se osvrnula na ovo:

Pogrešni stavovi o zapošljavanju i traženju posla


Prvo, shvatite sledeće:

- posao se ne traži na Birou
- posao se ne traži po banderama
- posla nema u novinama
- ne morate u stranku da nađete posao.
- ne treba vam veza

Sve ovo gore navedeno treba vam ako tražite državni posao, po mogućnosti neki gde sedite u nekoj kancelariji, ne radite ništa, možete da odete sa posla kad hoćete, radite polako i zabole vas što stranke čekaju, jer vam se može...Zna vam se i Svetak i petak i 8 sati i svaki dan vam je kao Dan Mrmota. Milina jedna od života.

Može se desiti da, dok to čekate i lutate u lavirintu nameštenih oglasa, ostanete nezaposleni.


To što negde imate "stalan radni odnos" ne znači i da ćete raditi do penzije tamo. Šta ako firma propadne. Tražićete posao - OPET? 

Pogrešno. Treba da počnete da PRAVITE posao!Što pre, to bolje.

Za početak - opremite se!

Alat za pravljenje posla 


Za pravljenje posla treba vam nešto od ovoga:

- znanje
- talenat
- upornost
- ambicija
- jasan cilj

Znanje čega? pitate se. 
Koji talenat?

E pa to je individualno.Dobro je da znate šta volite da radite. 

Često sa mojom decom pričam na temu " Šta ćeš biti kad porasteš?" Ne mogu dovoljno dobro da im dočaram koliko je važno ne samo raditi, nego raditi nešto što voliš ili bar voleti ono što radiš. Koliko je naporno kada moraš da ideš svaki dan na posao koji mrziš. Been there, done that!

A onda... treba i preboleti neke raskide!

Mnogi pri traženju posla imaju komentar: "Ali to nije u mojoj struci. Zašto sam se školovao/la?"

Evo, ja završila Višu ekonomsku .  Pojma nemam šta bi trebalo da radim sa tom školom. Vezu u državnom preduzeću nemam. A ni bilo kom drugom. Pa jel treba da čekam posao u struci? Sve što imam je diploma i gomila retko kad korisnog teorijskog znanja. Pisala sam o besmislu brige oko izbora srednje škole .

Ja sam raskinula sa idejom da treba da radim u struci. 

Videla sam da tražeći posao, baš i ne mogu da ga nađem. Promenila sam stav.
Umesto toga, u jednom trenutku sam  se zapitala - šta ja to umem da radim?  

Daj da probam da napravim posao sa onim što umem da radim, a neko ne ume ili nema kad da radi. 

Treba imati JASAN cilj - kakav posao pravite?


Ja sam brzo shvatila da je pisanje ono što želim. Odatle sam krenula . To mi je dobro išlo. Prijateljici iz detinjstva sam pisala opsežna pisma i uživala u tome. Čitala sam puno. Lupetala statuse po Fejsbuku na koje su ljudi imali pozitivne komentare. Neki su mi tada rekli da treba da se bavim pisanjem. Možda samo iz pristojnosti - ali nema veze!  Dali su mi vetar u leđa!

To je doprinelo tome da sam u sred propale radnje sa voćem i povrćem, jadnog finansijskog stanja koji se graničio sa bedom, tražeći posao i konkurišući na sve redom oglase, jednog dana rekla sebi; "Ja ću se baviti pisanjem"

I nisam samo ostala na toj rečenici. Prešla sam na stvar.  Otvorila blog.  A onda sam krenula na sve načine da tražim kako da uposlim svoje pisanje
Tu sam videla šta umem, a ono što ne umem - naučila ( i još učim). Saznala sam kako zaraditi od bloga, ali i šta treba da znam da bi bila copywriter

To je proces koji zahteva vreme (ali i traženje posla bez uspeha je proces)  ali sam bar napravila neku uslugu koju mogu ponuditi za novac. Napravila sam posao.

U suštini, da to nisam čvrsto i jasno rešila, ne bih nikad ni tražila konkretne načine kako da to ostvarim. Uvek bih to odlagala za "neko bolje vreme".

Najgore je kada imaš nejasno definisane želje. Tipa: " Jednog dana ću imati svoju automehaničarsku radnju". Ok. A zašto "jednog dana"? Zašto ne danas? Ili za godinu dana? 

 Može biti da te u tome sprečavaju realne prepreke (nemaš prostor, nemaš alat, imaš samo strah i izgovore) I to je ok i normalno.  Ali ako ih nisi svestan, ako ih ne uklanjaš , one će uvek biti tu. Nikad nećeš imati alat, ako ne tražiš način da ga nabaviš.  

Može biti i da je jedina prepreka - nedlučnost i nejasnost cilja. 

Sasvim je drugačije kada stvari postaviš ovako: "Ja ću ove godine otvoriti automehaničarsku radnju"  Pa kreneš da krčiš put ka tome. Recimo, možeš da kupuješ jedan po jedan alat. Možeš možda dobiti neku subvenciju. Možeš za godinu dana naučiti da pružaš neku uslugu vezano za kola koju niko drugi nema - menjaš stakla, ugrađuješ plin, puniš klime na primer.

Dakle - šta želiš i u čemu si dobar? 

-  Da se baviš glumom? Ok, zašto da ne!  Onda treba upisati neku školu tog tipa, probati upasti na Akademiju, u neko amatersko pozorište....na kraju krajeva, sam snimiti film telefonom majku mu, ako baš to želiš! Glumiti po Instagramu i na sopstvenom You tube kanalu! E onda te neko možda primeti, možda nađeš neki način da to unovčiš...sponozora ili šta god.. i eto - napravio si posao! 
-  Dobro ti ide pravljenje domaćih rezanaca? Pitaju te često prijatelji da im napraviš neke? Ok, zašto malo ne proučiti neke nove neobične recepte, ispitati mogućnost da prodaješ negde? U lokalnoj prodavnici? Online? Na tezgi na pijaci... Možda na kraju i u Lidlu, Maxiju....I eto - napravio si posao.
- Hoćeš da se baviš pisanjem? Recimo, da pišeš tekstove za sajt? Pre nego što ponudiš izgovore "ma kome to treba" i slično, bolje prouči šta se traži, kako se neke stvari rade. Nauči, usavrši, pa otvori i svoj sajt - zašto da ne! Vežbaj. Eto! Napravio si posao!
- Smešni su ti Instagram influenseri? Ok, ali imaju na umu - dok si ti tražio oglase, oni su tražili način da naprave posao!

Znam ljude koji imaju posao (pa i državni posao)  ali su mimo toga učili i usavršili nešto što vole da rade i napravili još 2 posla! U poziciji su da naprave još 3, ali je fizički neizvodljivo. E takvima skidam kapu! Tako treba da se razmišlja!

Posao se ne traži, nego pravi po svojoj meri. Usavršiš nešto što voliš i umeš, a drugima treba. 
Znanje je moć. Njega ti niko ne može uzeti. (dobro možda Alchajmer, ali nećemo da baksuziramo), a uvek ga možeš upotrebiti i nadograditi.

Neki ljudi celu večnost traže posao i konkurišu za razna radna mesta. Niko ih ne zove. 

Neki shvate da od toga nema vajde i da je bolje za to vreme dok uzaludno traže posao i šalju biografije da nauče nešto novo, što im može pomoći da naprave posao!

Ako nisi deo rešenja , onda si deo problema. Ovo važi uvek i svuda, pa i kada je traženje posla u pitanju. 

Budi rešenje - nemoj da budeš problem. Ne traži posao - potrudi se da ga napraviš.

Moja kćerka bi ovde sad citirala Caneta iz Partibrejkersa. Ja ću zalepiti ispod tu njegovu mudrost - poslušajte! Kratko, jasno i stihosklepano!


   

Da li to znači da treba da pokrenem svoj posao, firmu i budem preduzetnik?


Može, i dobro bi bilo - a ne mora! 

Ako ti nije po volji da otvaraš firmu i vodiš posao i smatraš da nisi dobar u tome , onda nemoj. Ja znam da nisam bila dobra. Been there, done that! (ne znači da vremenom neće ta moja veština da se promeni, otvorena sam sa sobom i za tu ideju) .

Poenta je da ti napraviš posao, da ga ne tražiš. To je teže kada se slepo držiš onoga za šta si se školovao i kada nisi otvoren za nova znanja. Kada imaš neko znanje, umeće, veštinu - imaš konce u svojim rukama. Na tebi je da odlučiš posle da li ćeš da ih mrsiš sam ili ćeš dati nekome da ih vuče umesto tebe. Kako god da okreneš - naći ćeš posao. Zapravo, može se desiti i da posao počne da traži tebe!

Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 

4 comments:

Posao pisanja tekstova za sajtove može biti i vaše zanimanje. Ipak, znajte da talenat nije jedino što vam treba! Potrebno je da znate ...

PISANJE TEKSTOVA ZA SAJT KAO POSAO (savladajte content writing u 6 koraka)

16:49 Blaženka Vesić 10 Comments

Posao pisanja tekstova za sajtove može biti i vaše zanimanje. Ipak, znajte da talenat nije jedino što vam treba! Potrebno je da znate još neke cake ovog posla. Saznajte koje i zašto su bitne!

Negde ćete ovo naći u ponudi poslova i kao "content writing" ili "web content writing"



Ali pre nego što se primite ...čekajte! Proverite prvo ovo!

Šta radi content writer? 



Da li je posao pisanja tekstova za sajtove baš ono što zamišljate?

Pa...zavisi šta zamišljate!

Mnogi sebe vide kao kolumniste. To je super ako ste posebni, jedinstveni i imate šta da kažete ili ste maher za pisanje na neku određenu temu (ala Keri Bredšo sa pričama o seksu) .Već ste se negde istakli svojim talentom, možda na svom blogu ili kao uspešan tviteraš kojeg retvituju sve u šesnaest. Može proći.

Međutim, u dobrom delu slučajeva posao pisanja tekstova za sajtove ( a ovde mislim na sajt koji nije vaš, nego pisanje za nekoga ko će vas za to platiti)  je daleko od iznošenja sopstvenog mišljenja o aktuelnoj društvenoj situaciji ili koječemu.... pa jedno milion svetlosnih godina. Nikoga nije briga za vaše mišljenje.


via GIPHY


Content writing obično zahteva da budete u skladu sa nišom sajta za koji pišete, uređivačkom politikom samog sajta i tako dalje i tako bliže.  I definitivno ima neka svoja pravila. 

Kao urednik nekih domaćih sajtova, ponekad imam potrebu da angažujem pisce za sajt. Dobar deo ljudi koji se javi na oglas misli da je posao pisanja za sajt novinarstvo, a dobar bogami i da je dobra ocena na pismenim radovima iz srpskog dovoljna kvalifikacija. Ne kažem da su ova dva diskvalifikacija, ali...

Htela sam zapravo ovim postom da pokažem koje veštine treba da razvije neko ko hoće da se bavi pisanjem za web odnosno content writingom i šta jedan takav posao podrazumeva. 

Za odgovor na pitanje gde naći posao kreiranja sadržaja, može poslužiti ovaj tekst: 


Copy se razlikuje od contenta, a razlikuje se i od novinarstva. U novinarstvu postoji neka novina, neka vest koja se objavljuje. Pisanje sa sajtove ne mora biti vest ni novina. Može biti zabava, a može biti i informisanje. Ipaka, najpre se može definisati kao odgovaranje na potrebe publike. 

Kod novinarstva bupneš vest koja se desila. Tražiš novost koju niko nema.  Kod kreiranja sadržaja za sajt pišeš ono što ljudi traže. Istražuješ već postojeće. Ne kažem da tu ne treba da bude ništa novo! Naprotiv, dobro je da ima novosti , da se tema dobro istraži - bolje nego što ju je iko istražio. 
Dobro je da se potraže studije koje potkrepljuju tekst, ako to ima smisla ili da a se tema napiše iz nekog drugog, novog ugla koji niko nije napisao.

Dobar pisac web sadržaja podrobno istražuje temu, originalan je i ima svoj stil.

Na stranu tematika o kojoj se piše. Neka pravila content writinga su ista za sve. Iznosim vam ih uopšteno, sa nadom da ćete ih imati na umu ako nekad negde konkurišete da pišete za neki sajt.  

Znači, da se razumemo još jednom: nije vam dovoljna preporuka "imao/la sam petice na sastavima iz srpskog". Nikoga nije briga za to!

via GIPHY

Možda vam je nastavnica bila tetkina najbolja priijateljica. Uostalom, ni pisanje za web i pisanje sastava nisu isto. Literarna vrednost teksta koji se piše za sajt je često nebitna. Upotreba nekih lepih opisnih prideva, poređenja, personifikacija , onomatopeje i šta ja znam čega može u nekim situacijama da zvuči smešno.

Zamislite samo  da sam krenula da pišem o ovoj temi na ovaj način:  "Posao pisanja tekstova za sajt je posao iz najlepših snova koje sanjamo u toploj letnjoj noći dok nam letnji povetarac bezbrižno slaže reči u misli koje teku ..."  

Jasno vam je.  

Treba da znate da se prilagodite potrebama publike na internetu.

Imajte pri tom na umu sledeće - JAKO JE VAŽNO ZA OVAJ POSAO!

Čitanje je evoluiralo u skeniranje!


Ljudi ne čitaju na internetu na isti način kao što sednu da čitaju knjigu. Da ne pričam da sve manje čitaju, a sve više gledaju video i slike. 

Pođite od sebe. Kad ste zadnji put seli da redom čitate neki sajt? (mada, možete da počnete da čitate redom moj blog, neću da se ljutim. Mislim, ne znate šta propuštate, zaista!). 
Tuga, zaista! Ulažete napor da napišete nešto, a ljudi to samo prelete na kratko. 

Uglavnom ovako na netu dođemo do nekog teksta: 

- upeca nas nešto na društvenim mrežama pa skrenemo na sajt da čitamo.
- tražimo nešto konkretno u pretraživaču pa skrenemo da čitamo nešto što nam on ponudi
- neko je negde podelio ili vam poslao link teksta koji ste krenuli da čitate

I onda čitamo samo to što nas zanima par trenutaka. Ako nas ne zanima, brzo izlazimo i tražimo zabavu dalje. 

Poenta posla dobrog content writera je - zadržati čitaoca što duže na sajtu!

A za to postoje cake!

Koliko je dovoljno dugo?


To zavisi od dužine teksta. Što duži tekst, duže treba da ostanu na sajtu - logično. Osim ako im je dosadno i ako u tekstu ne nalaze ono što im treba. Tada se zadržavaju kraće ili beže sa sajta. 

Istraživanja kažu da je 2-3 minuta cifra sa kojom možete da budete zadovoljni. Sve više od toga razlog je za veće zadovoljstvo. 
Samo 2-3 minuta? O, verujte da to nije nimalo lako!
Ljudi na internetu nisu skoncentrisani i ponašaju se kao osobe sa poremećajem pažnje.Ne prelistavaju sajt redom kao novine recimo (od zadnje strane ka prvoj, jer kako drugačije čitati novine, zaboga) . Preskaču sa teme na teme, sa sajta na sajt - k'o hiperaktivna deca! Uostalom, pogledajte prosečnu osobu koja gleda u telefon. Retko kome prsti miruju. To se samo rola i skroluje, jer ništa zaboga nije vredno pažnje današnjeg prosečnog čoveka. 

Content writing je veština držanja pažnje tekstom. Ta veština nije samo pisanje! Malo je pecanje, malo je muzika, malo je čišćenje. 

Da biste pisali takav sadržaj, potrebno je ispoštovati ove korake: 

1. korak pecanje - Namamite čitaoce da čitaju vaš tekst


Da biste upecali ribu, nije dovoljno da imate štap. Treba vam bogami i mamac i udica. To su svakako vaše reči - ali posebno kreirane da imaju ovu svrhu.

Gde  ih postaviti ? 

U naslov i meta opis! Ovome treba posvetiti najviše vremena kod pisanja teksta. Ako treba pola sata - pola sata. 

A evo i zašto i kako i šta ...

Svima vam se nekad desilo da se upecate na neke naslove tipa "Neverovatno! Kada vidite ... nećete verovati" . Ok, oni su naduvani, preterani i obično tekst ne nudi ni mrvicu onoga što je u naslovu. Ipak,  pokazalo se da ovo radi. Treba li ovo onda kopirati? Ne sasvim! Izbacite loše - uzmite samo ono dobro!
    
Kako napisati dobar naslov?

Vi kao dobar content writer možete izbeći mane ovakvih tekstova, pa u tekstu zaista ponuditi ono što nudite u naslovu. Ili naslov ublažiti da bude u skladu sa onim što je u tekstu. To je sasvim ok. Ipak, najbitnije je da poznajete publiku i da u naslovu ponudite ono što im treba sa primesama emocije

Ovo je stvar koja se vežba i trenira. Što više pišete, bićete bolji i biće vam lakše. 

Dobra pomoć mogu da budu takozvani "headline generatori". To su sajtovi koji vam daju ideje za naslove za određenu temu. Dobri su jer koriste te neke "moćne reči" koje bude emocije.  

Oni daju neke generičke ideje i mogu da vam budu inspiracija, ali ne treba ih koristiti bukvalno iz razloga jer možda ne odgovaraju potrebi teksta ni potrebama čitalaca. 

Recimo, mogla sam da stavim naslov " 10 neverovatnih činjenica o pisanju tekstova za sajtove" ali realno... koga je briga???

via GIPHY


Umesto toga, napisala sam ono što me najviše ljudi pitaju, ali i ono što vidim da se traži  - pisanje tekstova za sajtove posao

Evo linkova ka nekim headline generatorima: 


Ok,svima vam je verovatno jasno šta je naslov, ali vam možda nije svima jasno šta je meta opis. To je onih prvih nekoliko reči koje se u pretraživaču (ali i na FB ako delite neki tekst) prikazuju odmah ispod naslova. Ovako: 




To je ono prvo što publika vidi i bitno je da bude upečatljivo kao i naslov.

Ako naslov i meta opis ne mame ljude na čitanje,  ljudi neće da kliknu i dođu na vaš tekst, a kamoli da se zadrže da njemu!

Da se ne bi desilo (kao meni u ovom primeru)  da vam pola naslova ne bude ispisano, treba da se držite i nekih brojeva. Naslov treba da ima do 60 karaktera, meta opis oko 150. Iskreno, ja još nisam savladala pisanje naslova u ovom okviru, a da je pri tom svaki drugačiji, da iznosi svrhu teksta i da je i klikabilan pride. Ali vežbam...Na blogu se i ne trudim. Moj blog-moja pravila i mogu da ih kršim kako hoću.

A da biste sve to odradili i osmislili kako treba, nužno je da znate sledeće: 

2. korak: Otkrijte kome pišete


Da biste napisali tekst za sajt koji ljudi rado čitaju, dele, zadržavaju se na njemu, potrebno je dobro poznavati publiku kojoj se obraćate i ponuditi im tekstom baš ono što im treba. Stavite se u njihove cipele.  Da li imaju neki problem koji vi rešavate tekstom? Da li im saopštavate nešto izvanredno, ekskluzivno što treba da znaju? 

Treba da im čačnete neku emociju. Ali ne bilo koju, nego onu pravu. 

Što se mog bloga tiče, ja to nađem u Google search consoli.Obično jedna tema vodi drugoj i tako lako iskristališete nišu bloga (ukoliko pišete za sebe).  Tako nađem i teme za pisanje. 

Proces ide otprilike ovako: 

- Vidim šta ljudi pitaju, koji upiti su ih doveli na moj blog, a nisam o tome pisala?  
- Posetim Google da vidim šta su drugi pisali o tome
- Bacim oko na forume i vidim šta ljude tamo eventualno muči, a ja imam odgovor na to. 

Na isti način pristupite i temi koja vam je data za pisanje (konkretno mislim na druga dva koraka) 

Mali brainstroming primer. Evo kako sam došla do ovog teksta. Otvorila sam Google search consolu i potražila upite koji ljude dovode na moj blog, a da imaju u sebi reč "pisanje". I izašlo mi je ovo: 




Onda sam u glavi zamislila neku likušu u svojim 30-im koja je zbog korone ostala bez posla. Čula je da neki ljudi zarađuju pišući za sajt pa hoće i ona. Voli i ume da piše, ali baš nije načisto sa tim šta ovaj posao iziskuje od nje. Ima internet, ne treba joj lova da započne posao - ionako je nema.  Rešim da joj objasnim kakav je ovo posao, šta jeste, a šta nije, šta joj treba, a šta ne. Pokušam da  dam najpotpuniju informaciju o tom poslu, koliko je to moguće dati u jednom blog postu. 

Zašto baš ženu i zašto baš u ovim godinama? Zato jer sam u Google analitici videla da je moja publika uglavnom to - žene od 25-40 godina. Svaki sajt ima svoju publiku, kao i svaka tema. I to malo treba kljuviti pre pisanja. 

Ako nemate pristup konzoli a ni analitici , nego samo temu, onda pogledate prve rezultate koja vam pretraživač izbaci na  temu koju ste dobili da pišete za neki sajt. To što je prvo, to je ono što ljudi klikću i što ih najviše zanima. To je ono što je najčitanije. Uđite , pročitajte i saznajte šta je razlog čitanosti. A onda to nadmašite vašim tekstom ili dajte neki sasvim drugačiji ugao priči .

O da, i obavezno PIŠITE NAOPAKO!

Evo na šta mislim!

3.korak: Savladajte obrnutu piramidu


Ako ovo ne savladate, nećete biti uspešni u svom poslu. U školi su nas učili da se tekst piše po šablonu "uvod- razrada- zaključak". To i ovde važi, ali je jako bitno sledeće: 

Najvažnije stvari u tekstu stavite na početak. One manje važne, ostavite za kraj. 

Odmah objasnite ljudima šta dobijaju čitajući tekst i ponudite to, a onda kasnije ponudite i one manje bitne stvari. To vam je kao kad na trafici kupujete recimo dopunu za bus, a oni vam onda nude još i Orbit žvake na akciji. Zamislite da vam ne daju dopunu, nego počnu prvo da vas smaraju žvakama? Ja bih pobegla...

Tako se može desiti da se ljudi smore od vašeg teksta i da do važnog dela i ne dođu. Zato im odmah ponudite "glavno jelo". 

 Pa hoće li onda pobeći sa sajta ako se odmah "najedu"? 

Neće, ako im posle toga obećate "desert" i ako obećate još nešto važno, korisno, zanimljivo i ako ih držite zainteresovanim za ono što pišete. Neće, ako im dajete vrednost iz pasusa u pasus . 

Kako to postići? 

Recimo, pred sam početak sledećeg podnaslova, opet bacite neki mamac za čitanje, koji će ih naterati da pročitaju i sledeći pasus (pun vrednosti jelte). Obećajte nešto! Zaintrigirajte! 

Kratke uzvične rečenice ili pitanja mogu super da posluže. 

 Ja često stavim nešto tipa: 

- " A jeste li znali ovo?"
- " Važno je da znate i sledeće..."
i te neke fore.

Čak i ono što ljude zanima može biti napisano na dosadan način. Recimo, hoćete da znate nešto o pokretanju bloga i nađete tekst koji je napisan kao lekcija iz školskog udžbenika. Teorija. Činjenice, gomila stručnih reči i komplikovanih pojmova....

Dosadno...

Zato je jako bitno da savladate ovo!

4. korak: Pisanje konverzacijskim tonom


Konverzacijski ton pisanja je odličan način da zadržite pažnju čitalaca. Da biste ovo postigli, dobro je da zamislite da tekst koji pišete - pišete nekoj konkretnoj osobi. 

Konverzacijski stil nije neka komplikovana forma pisanja. To je brate mili ono Vukovo "piši kao što govoriš".

Znači, zamislite da pričate nekome to što pišete. I tako i napišete. 

Konverzacijski stil pisanja podrazumeva i da koristite aktivan ton, a ne pasivan.

 Koristite vi, mi, ti....Lepše zvuči: "Stavite vodu da provri i skuvajte kafu ", nego " Potrebno je staviti vodu da se kuva i skuvati kafu".

 Takođe možete da upotrebite i neke žargone, ali to sad već zavisi od same uređivačke politike sajta za koji pišete. Ja na mom blogu dam sebi za pravo nekad i da opsujem i napišem neke ne baš lepe reči. Ne ponosim se baš ovim delom svog karaktera, ali da - to sam ja. Ponekad govorim ružne reči (više nego što treba, zapravo, ali dobro.... niko nije savršen) , pa ih onda ponekad i napišem. Ne, nije preporuka da ovo radite (samo pokušavam da se operem za moj ne baš bajan rečnik)

E sad, realno, čak i konverzacije mogu biti dosadne kada su jednostrane, jel tako? Zato....

 Da vam se publika ne bi uspavala povremeno postavite neko pitanje da ih probudite.

Budni? 

via GIPHY


E dobro! Onda da kažem da pitanja nisu jedini način da se ljudi probude. 

Bitna je i melodija...

Nije vam jasno kave to veze ima sa tekstom?! 

Čitajte dalje - objasniću.

5. korak:  Dodajte melodiju tekstu!


Sada ću vas naučiti kako da pišete melodično. Nemojte se čudite? Da, da! Tekst može biti melodija. Nekim ljudima koji su sinestete kao ja može bukvalno da svira po glavi,  ali nisam na to mislila. 

Znate ono kada uđete na neki blog ili sajt - a tamo gomila teksta. Ogroman kvadrat perpun slova koja prete da vas udave? Većina ljudi (pa i ja) pobegnu sa takvih stranica, jer vizuelno nije prihvatljivo oku i preti da bude dosadno. 

E, to vam je kao u muzici - došli ste do instrumenta i pritisnuli jedan ton i sad ga držite.... Zabavano i drži pažnju? Aha, malo morgen!

Elem. preporuka je da se u pisanju za sajt  koriste kratke i jednostavne rečenice. Meni lično to jako teško pada. Ja sam nekako tip koji piše neke dugačke kobasice od rečenica i svesna sam da mi je to mana. No, isto tako mislim da je dosadno i jednolično kada su sve rečenice kratke. Monotono u najbukvalnijem smislu reči. 

Ne morate biti muzikalni da skontate da i rečenice imaju melodiju (kod mene imaju i ukus, obično na jogurt, ali to je tema za razglabanje sa nekim psihijatrom) 

Kombinujte! Malo dugačke, malo kratke rečenice! Kao u muzici! Malo dugi, malo kratki tonovi - i eto početne melodije. 
Mogla sam prethodni pasus da napišem ovako: 

"Pišite kratke rečenice. Ja to ne volim. Meni je to dosadno. Bolje je da kombinujete. Tada je zanimljivije. " 

To zvuči k'o pokušaj mog sina da napiše sastav (a mali baš i nema dara iskreno) 

Melodiju odnosno raznolikost tekstu dodate i tako što ćete tekst razbiti na manje celine: 

-  napisati podnaslove i podnaslove podnaslova (i to tako da oni sami imaju neki red i smisao onima koji samo preleću preko sajta.)
-  podeliti tekst kraće pasuse, jer su lakši za skeniranje. I tu možete jedan kraći, jedan duži, ali ne i dugački.
-  dodati crtice i tačkice da razbiju monotoniju teksta.
- dodati citate

Ali nije sve ni u rečima! Ponešto je i u slikama!

Sećate se vremena kada ste bili u školi pa sa očajem konstatujete da je neka lekcija iz knjige ogromna, ima 5 strana teksta i ni jednu sliku? Ne čita vam se, odmah vam je teška!

 E taj isti očaj se budi kada se ljudi nađu na sajtu koji izgleda tako. Zato treba u tekst s vremena na vreme ubaciti i koju sliku. 

I eto melodije! Negde sam svojevremeno videla grafički prikaz toga koji mi se dopao. Sada to ne mogu da nađem, pa improvizujem. 

Umesto da tekst bude samo: tekst, tekst, tekst , tekst, tekst, tekst, tekst , tekst, tekst, tekst, tekst , tekst
Napišite da bude: tekst, podnaslov, slikatekst, tačkice, podnaslov,  tekst, podnaslov podnaslovaslikatekst , podnaslov, videotekst

A onda udarite finiš!

6. korak - čišćenje: Editujte tekst


Najdosadniji deo kada je posao pisanja tekstova za sajt u pitanju je editovanje. Šta ćete,  nije svaki posao koji se voli baš uvek bajka. Nekad je i horor.  

Ja , recimo, jako brzo čitam ( znači, skeniranje sam dovela do prefekcije). Pri tom hvatam i smisao teksta, ne prelećem baš ovlaš. Zato što se fokusiram na smisao, ne obraćam pažnju na greške u kucanju. Big deal. Bitan je smisao.  Zato mi se dešava da ih pravim, ali i da ih ne vidim kada editujem tekst. 

Ovo meni promakne, ali mnogima smeta i zaista nije lepo da se vidi, jer ako se zaboga bavite pisanjem za sajt, onda to treba da radite kako treba. Neki će zbog ovakvih grešaka i da napuste sajt, a time niste ispunili svoju dužnost - da zadržite publiku na njemu. 

Editovanje služi upravo tome: 

 Sredite greške. Ubacite linkove. Proverite kako sve izgleda. Skenirajte kao prosečan čitalac sajta. Editujte opet. Proverite kako sve izgleda. Skenirajte kao prosečan čitalac sajta. Editujte opet. Proverite kako sve izgleda. Skenirajte kao prosečan čitalac sajta. Editujte opet. Tako nekoliko puta. 

Objavite. 

Pročitajte opet. Vidite da ste opet nešto preskočili  pa još jednom editujte. Ili dva puta. 

Znam - zanima vas i sledeća stavka  i pre nego što mi otkucate mail sa pitanjem o zaradi, da po ko zna koji put ponovim i ovo: 

Pisanje tekstova za sajt - zarada


Koliko su plaćeni content writeri? 

Onoliko koliko se dogovorite. Ovo vam je mahom freelance posao. Nije baš da ste na državnom budžetu, da imate neke poene, kvalifikacije i slično i da je svima u državi plata ista za ovo zanimanje. Cena zavisi od mnogo faktora: dužne teksta , teme, učestalosti potrebe za pisanjem, kvaliteta teksta , ali najviše od vaše sposobnosti da o tome pregovarate.

Ja pare znam samo da dobro potrošim (malo na cveće, malo na slatkiše...) Bolje trošim nego što zarađujem, ali i na tom polju napredujem (trošim samo ono što imam, naučila sam da ne idem preko toga. Ponekad umem i od jednog dinara da napravim 2, ali ne baš i milion.) 

Kako to sa cenom baš i nije moj fah - ne bih vas dalje zadržavala kada je posao pisanja tekstova za sajt u pitanju!  O novcu čitajte negde drugde ili još bolje, prvo ispecite zanat,  pročitajte još neki tekst o pisanju na mom blogu (ima ih u kategoriji "Zarada od pisanja") pa onda razmišljate o ceni.
 I, naravno, sa nestrpljenjem čekajte sledeći moj tekst. Šta znate, možda se baš bude ticao para i nosio naslov "Postanite milioner preko noći pišući tekstove". Zato, stay tuned :-)

A ako mislite da je ovaj tekst koristan nekome, slobodno ga podelite! 

Podrazumeva se - častite me kada zaradite prvu lovu od mudrosti koju sam podelila sa vama. 

U zdravlje!

----------------

Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 

10 comments:

Opet ne znate šta pokloniti nekom ? Bez brige! Niste sami! Evo teksta za sve vas koji tražite super ideje za poklon koji se uklapa u svaku...

TRAŽITE IDEJE ZA POKLON? EVO ŠTA POKLONITI (čak i onome ko ime sve!)

08:35 Blaženka Vesić 2 Comments

Opet ne znate šta pokloniti nekom? Bez brige! Niste sami! Evo teksta za sve vas koji tražite super ideje za poklon koji se uklapa u svaku prilikuDa, da - čak i onda ako taj neko kome poklanjate ima sve što znate da voli. Takvi su najteži, koliko god da su vam dragi.

 E pa, ljudi moji - našla sam rešenje! 



Evo ideje za poklon za baš sve prilike (i nije lova u pitanju)


Vrlo često, kada nisam imala ideje za poklon, davala sam novac. Ok, korisno je, ali nekako je, bre... bez emocije. Nit' je daje, niti je izaziva.

 Ali šta drugo pokloniti nekome ko ima sve?! Pare, pa nek' kupi sam, jel' tako!

Pa... ne baš! Ja to od sad radim ovako!

Mojoj prijateljici je za vikend rođendan. Mozgala sam neko vreme šta da joj kupim, naravno. Znam šta voli,  ali to što voli - već je nabavila. Neke stvari koje joj trebaju, ne mogu da joj nabavim (neke se i ne kupuju, da se razumemo.) 

Parfem? Ni u ludilu! Ukusi su različiti, a bogami i parfemi ne mirišu isto na svakoj koži.
Knjigu? Ne znam jel' čitala , da li je možda već ima...
Odeću? Ne umem da potrefim veličinu ni sebi, ni rođenoj deci...

A onda sam se setila kako su mene kolege jednom prilikom iznenadile na poslu - čokoladom, pesmom i svećicama! Ma skroz su me oduševili - toliko da to i dan danas pamtim. 

I sinulo mi je! Emocija se pamti! A šta izaziva emocije?

Pa ČOKOLADA - univerzalan poklon za sve prilike i sve ukuse. Čak i oni koji IMAJU SVE, ponekad je NEMAJU, jer je pojedu. 
(Iskreno, ja ne znam osobu koja ne voli čokoladu. To neki jednorozi....Ako je vi znate i tražite ideje za poklon baš takvoj osobi - ne znam šta da vam kažem...)

E sad, OBIČNA ČOKOLADA je DOSADNA. Treba vam nešto POSEBNO! Nešto što na prvi pogled viče: " Ti si meni nešto posebno i drugačije!"




Sve one čokolade (da ih ne prozivam) koje se nose lekarima kao "mito", šalterskim službenicima kao "hvala" i slično su već izlizane i bezveze

Ali ovo što sam našla nije i nikad neće biti! A ako se izliže, sigurna sam da će ovi kreativni ljudi smisliti nešto novo! 

O čemu ja to?

Jeste čuli za Candy universe? Znate oni štandovi po većim šoping centrima na kojima se prodaje bezbroj šarenih bombona - što čokoladnih, što gumenih? Uvek sam mislila kako je to jedan od onih poslova koje moraš da voliš! 

Pa, gde drugde kupiti ORIGINALNE, POSEBNE, NEOBIČNE, UKUSNE I KVALITETNE SLATKIŠE nego baš tu. Oni imaju taj "pick and mix" sistem kupovine. Bukvalno možeš po malo do svake vrste bombona da kupiš i zadovoljiš sve moguće afinitete i ukuse.

Elem, ja možda jesam ljubitelj slatkiša, ali šoping molova... 😕njah, baš i ne...

Zato sam odlučila da kupovinu idealnog poklona odradim da internetu (generalno sam baš dosta prešla na online kupovine i online plaćanja. Meni introvertnoj to k'o Bogom dato)

Moram da priznam da je online kupovina Candy universe slatkiša znatno lakša od one na štandu. Postoje gotove mix kutije i treba izabrati jednu od njih. Na štandu ima milion bombona i ne znaš šta ćeš pre. Ovde, brate mili, imaš lepo sve po afinitetima.

Ja sam izabrala "Mlečni čokoladni haos"

 Da, znam da je crna čokolada zdravija, ali realno.... nije baš slatka. Znam da moja prijateljica ne bi cepidlačila oko toga koja je čokolada u pitanju. Ipak, u tome smo slične. Volimo da jedemo lepo i nezdravo i ona i ja🐷! Mlečni čokoladni haos je bez sumnje prava stvar!

Kada kupujem online, ja onda gledam da to sve bude kako treba i da mi prodavac (bio pojedinac ili šop) uliva poverenje. Imam intuiciju za to, kažu moji poznanici. A nije to neka mustra!  Kad nešto nije dovoljno transparentno i jasno - preskačem. Važi i obrnuto. Kad je sve jasno i transparentno kao ovde - ne oklevam. Zato mi se nikad ne desi da umesto jakne dobijem pocepanu odeću, ili da čekam da mi isporuče naručeno iz 18-og pokušaja, nakon nedelju dana! Jednostavno vidiš kada neko deluje ozbiljno, a kada ne.  

Candy universe je mala porodična firma. Ozbiljna k'o velika. To znači da ćete dobiti uslugu oko koje će baš da se potrude i da je sve profi!
Volim da kupujem od takvih malih porodičnih firmi. Velike firme ponekad nadrastu male, obične ljude. Odu u šablon, dignu nos, čak odu i do neprofesionalizma. Zaborave zbog koga su u tržišnoj utakmici.

Ovi? Ovi su profesionalni, organizovani, jasni i ekspresni!

Dakle, juče sam poručila bombone, danas su stigle!

Brza dostava i ispoštovan rok su mnoooogo bitne stavke kada su pokloni u pitanju. 

U ostalim prilikama - manje više. Moja kćerka je nemali broj puta otišla na neke rođendane bez poklona, baš zato jer se čekaju po 5 i kusur dana, a to nigde nije naznačeno!

E, baš zato što je sve ispalo bolje nego što sam mislila,  moram da istaknem ovu profesionalnost i jednostavnost u detalje. 

Od odgovora na pitanje "Šta pokloniti" do realizacije savršene ideje za poklon, put je ovakav:


Proces kupovine je jednostavan (ako izuzmemo muku oko izbora slatkog paketa, koja je sve samo ne laka, ali je bar slatka. Bukvalno).

Izabrala sam paket. Uz bombone birate jednu specijalno pravljenu čokoladu (100g) koja je kreacija za sebe. Ja sam izabrala mlečnu sa kandiranom višnjom i plazmom. (klik na sliku - da bude veća)




 Ispod željenog paketa sam pritisnula opciju "dodaj u korpu"

(klik na sliku, pa će biti veća) 




Zatim sam otišla na korpu u gornjem desnom uglu i pritisnula opciju "potvrdi kupovinu". 

Tu sam, na stranici koja se otvorila, unela podatke, adresu, ime prezime....

 

A sam onda prešla na plaćanje. Na sledećoj strani koja mi se pojavila. izabrala platnu karticu kao opciju plaćanja. 




Otvorio mi se ovakav ekran. Ukucala sam potrebne podatke sa nje, potvrdila šifru koji sam dobila na telefon sms-om i platila. 




Ostalo mi je samo da čekam isporuku. 

Poštarina se ne plaća! Dakle, kupovinom na sajtu završila sam svaku novčanu transakciju!
Za one koji ne vole kartice i plaše se online plaćanja istima, postoji opcija i plaćanja pri preuzimanju. Ja sam više "kartica" tip, retko imam keš i moglo bi da se desi i da nemam kod sebe lovu u gotovini, a kuriru treba da platim novcem u tom slučaju. Super je što ipak mogu da završim sve online i što ne moram da imam keš za poštarinu.

Znam - mnogi se plaše da ukucaju broj kartice na neki sajt. Već sam pominjala u tekstu o Flixbusu - nije loša opcija da imate negde otvorenu prepaid karticu i da na nju uplatite samo određenu sumu novca koja vam treba za plaćanje nekih đakonija online i tako se oslobodite frke od upotrebe kartica preko neta. Verujte, kad se jednom uhvatite u to kolo, ne puštate se iz njega!

Kupovina je, dakle, uspešno obavljena!

A onda se desilo ovo...


Začudo, nikad sa ovakvim ushićenjem nisam očekivala poklon za nekoga! Pitam li se zašto....

Ubrzo je i moja mračna podsvest isplivala na videlo.

Danas kad je kurir doneo paket i kad sam videla da je oblepljen Candy universe selotejpom, sva sam se nešto oduševila. Glupo, znam. Poklon mojoj prijateljici, a ja se toliko radujem.  Čak mi je i kurir, kada je video o čemu se radi rekao "Prijatno!" (ha, i on zna za Candy universe) .


Kiselo sam se osmehnula i zahvalila. E, muko moja! Ne zna on da to nije za mene!

Malo sam se plašila da će sve to rasuti po kutiji dok dođe do mene. Ali nije! 

Dobila sam paket dobro obezbeđen i bombone su bile na svom mestu.

Naravno, paket sam otvorila. Dočekala me odmah simpatična poruka zakačena za kutiju: "Uživaj u slatkom danu!"



Kiselo sam se osmehnula. E,muko moja! Ne znaju oni da to nije za mene!

I naravno da sam bila znatiželjna da zavirim međ' bombone...Mislim, morala sam da proverim da li su sve tu, je l' tako? I čokolada preko njih! Sa kandiranom višnjom i plazmom. 



A moja mračna podsvest mi je iznenada podviknula: 

 
via GIPHY

I naravno da sam morala da probam jednu bombonu. Onu sa belom čokoladom. Pa onda onu crnu. Pa onda onu veću, pa onu manju. Pa onda onu duguljastu.... Omlatih ja tako od svake po jednu. Neće da se vidi...

A onda je došao moj sin! Oduševljeno mu pokazujem poklon koji sam kupila. Vidim, probao bi... Kako sad da mu ne dam! Ja probala, a detetu da uskratim. Neka proba jednu... okruglu... i jednu duguljastu, i jednu belu...ajde dobro i crnu...Neće da se vidi...

A onda je moja kćerka došla iz škole. Vidi, mljackamo nešto. Uhvaćeni smo na delu! Pokazujem kutiju, objašnjavam kako je to za Maju i kako mi se dopada i kako više ne moram da tražim ideje za poklon. Ova mi je baš top za sve prilike. Vidim ja, probala bi ona... Kako sad da joj ne dam! Ja probala, a detetu da uskratim. Neka proba jednu... okruglu ...i jednu duguljastu... i jednu belu...ajde dobro i crnu...Neće da se vidi...


Mic po mic - ojadismo poklon, a nije ni podne! I šta sad?!

Ništa!

Zaključim da i ja imam dušu i katkad treba sebi pokloniti nešto! Te proglasih ovo poklonom za sebe!
Otvorismo lepo i čokoladu sa višnjom i plazmom - kad je bal, nek je bal! Da probamo i to! Oduševimo se kombinacijom i kvalitetom čokolade.

Mudro zaključim u haiku formi i ovo: 

Pojedemo celu čokoladu! Da završimo s' tim!
Zaključim po ko zna koji put u životu da se sreća može kupiti, da se jede i ima ukus čokolade. Vi što tražite sreću negde drugde, slušate neke životne trenere koji vas uče o sreći - lutate ljudi! Majke mi!
I lepo sednem za komp opet, odem na sajt: 


i naručim još jedan primerak INSTANT SREĆE NA POKLON!  Sad već provereno znam da stiže ekspresno (posle sam čitala na sajtu na ako naručiš pre 14, šalju isti dan - tako da to ipak treba imati u vidu. I vikendom nema ekspresne dostave, tako da valja malo planirati. Ali dogovor se ispoštuje i lepo piše na sajtu sve.)

Zašto je baš ovo dobra ideja za poklon? 


Pa vidite samo kako izgleda! Ne možeš da se ne oduševiš! 



Pa još otvoriš poklon, a unutra slatkiši....Kilogram slatkiša čoveče! Heeej! Kako to može da ne bude dobro!

Ali dobro, sad ću vam objasniti i dati još argumenata! 

Ovo je: 

Univerzalni poklon 


Ovakav poklon ne poznaje godine, pol, interesovanja, boje, mirise....(ok, možda nije baš za dijabetičare, mada i njima treba u trenucima kada im naglo padne šećer pa da imaju nešto da ih povrati u život) 

Ideja za poslovni poklon 


Ma kakvi rokovnici, hemijske, kalendari, upaljači.... to je izlizano. Zamisli pokloniš upaljač nekome ko ne puši? kalendar ili rokovnik u vreme kada smo digitalizovani? Eno, na mom zidnom kalendaru je još februar (i kilo prašine, i jedna kućica za paukove) .Ja koliko videh, postoji na njihovom sajtu  opcija "poslovni pokloni" i mogućnost da se odrade slatki poslovni paketići za sve svrhe - od luksuznih, do simboličnih. Od velikih, do malih! Pa izvol'te! Slatko se izbrendirajte!

Poklon za dečka


Da, bez sumnje! Super poklon za Dan zaljubljenih.

Šta, muškarci kao ne vole čokoladu? Uh, nije nego! Da, oni su sa Marsa, sećam se! Ok, imaju na Marsu gumene bombone. Pa kupite takav paket. Imaju i kisele (ako je dečko baš gadljiv na slatko). Ako baš hoćemo da se bavimo stereotipima, onda lepo na Candy universe štandu nađite one bombone za 18+.
Ako dečko nije stereotipan, slobodno naručite nešto čokoladno sa sajta i smažite zajedno.

Ideja za poklon devojci (ili ženi)


Odlična , bez sumnje! Evo mene lično čovek može kupiti čokoladom, živim cvećem, knjigom,  time što mi zapamti ime iz prve... (dobro, neću da vam otkrivam sve prečice do mog srca).
Ali to goji i nije zdravo?
Ne slažem se, ali nije važno! Ako je devojka neka koja pazi na liniju, zdravlje i slično (tako i treba) , ima i mix dražeja od crne čokolade! Zdravija je.

Ideja za rođendanski poklon drugarici


Upravo to radim. Mislim da radim pravu stvar. Niko ne može da ostane ravnodušan na čokoladu pa još upakovanu u cool kutiju koja kasnije može da posluži za odlaganje nekih drugih sitnica. Idealno,  da se dopunjuje bombonama, why not! Ima na sajtu "dopuna". Mix čokoladnih dražeja u kesi. Sipaš u kutiju i uživaš ispočetka! Praviš se da ti je rođendan svaki dan!

Poklon za mamu 


Ne znam kako vi stojite sa mamama i tatama, ali meni moji daju sve što mogu - pa i ono što ja dam njima.  Čokolada dobar potez 😜  jer će završiti kod mene ( sve pod velom izgovora"daj deci, šta će nama, mi smo stari". To mi naravno sve lepo podelimo, jer ja vaspitavam moju decu da sve treba da se deli...) 

Poklon za odlazak u penziju


 To je skup bombona za koje se zaključilo da ih matorci najviše kupuju. Mada su ti matorci verovatno mojih godina. Ovo nas "matore" baca u detinjstvo ! Gumenjaci tipa kupina, malina, koka-kola i ostalo. Moji roditelji za ovo nisu znali, a ni nešto mlađi od njih. Elem, čokoladni mix je uvek opcija - za sve uzraste! 

Poklon za godišnjicu


Pitanje nad pitanjima uvek je bilo: "Šta pokloniti za godišnjicu", bez obzira koja se godišnica obeležava - romantična, poslovna ili neka peta. E pa,  jedan ovakav paket je odlična ideja za poklon koji je prigodan za sve te "godišnje" prilike. Ja sam ga, na primer, iskoristila kao poklon za godišnjicu braka.

Poklon za 8. mart 


Krajnje sam subjektivna sa ovim, ali ja kad čujem da se učiteljicama skupljaju pare za vaučer u nekoj radnji ili za tašnu - ospice dobijem. Uvek isto. Smor. A odavno nije simbolično, nego skroz materijalno. (posebno obolim kada se učiteljicama na kraju četvrtog kupuje - ručni sat! Razred u koji je moje dete išlo, kupilo je čak 2 istim povodom! Kako originalno!). 

Elem, ja da sam učiteljica, baš bih se obradovala ovakvom poklonu koji mogu da podelim sa učenicima. (ne brinite ako ne mislite tako... do mene je...) 

Ma ideja za poklon za sve prilike i tačka! Čokoladna!

E sad da se osvrnem na bitnu stvar!

3 dobra razloga zašto paket slatkiša NIJE SKUP poklon!


Znam, mnogi će reći da je ovo skupo, da je to "samo slatkiš" ali hajde da razmislimo još jednom.

Recimo, rođendan je. Šta pokloniti? 

Pa, razmisli ŠTA ŽELIŠ DA POSTIGNEŠ POKLONOM?

Da li želiš nekoga da usrećiš TAJ DAN ili CEO ŽIVOT ! Poklon u vidu nestandardnih čokoladnih bombona neobičnih kombinacija ukusa će UVEK, ali UVEK izmamiti osmeh, dobro raspoloženje, lepu emociju i uspomenu za pamćenje.

Ako želiš nekome da ulepšaš dan - ovo je idealna ideja za poklon. Ako pokušavaš nekome da ulepšaš ceo život, a baš na rođendan - na pogrešnom si putu što se poklona tiče. Previše očekuješ od sebe kao poklonodavca. 

Druga stvar: 

Nije skupo kupiti paket visokokvalitetnh slatkiša (ne znam ko i gde u Srbiji ima bolje slatlkiše i ovakav izbor bombona i ukusa) Skupo je platiti loš poklon koji ne ispunjava svrhu. Skupo je kupiti poklon "radi reda" koji ne čačka emocije, koji ne kaže: " Ti si meni nešto posebno i drugačije!"

Radite li to znova i iznova tako - od prilike do prilike za poklanjanje? E to je bačen novac! 

Treće: 
Ne, ovo nije "samo čokolada" ni "samo bombone". Ovo je garant jedno lepo sećanje! To nema cenu!
E, sada kada sam  vam otkrila šta pokloniti u svim prilikama, još mi je ostalo da dam i ovo... 

Čitajte dalje, jako je bitno - NE PIŠE NA NJIHOVOM SAJTU!

Saveti za online kupovinu slatkiša (iz ličnog iskustva)


- Ne kupujte čokoladu prerano kako ne biste došli u iskušenje da pojedete nečiji poklon. A hoćete...
- Kupite 2 komada poklona - da imate rezervu ako dođete u iskušenje da pojedete nečiji poklon. A hoćete...
- Pošaljite poklon direktno nekome na adresu, a ne sebi (kad se već ne plaća poštarina) - kako ne biste došli u iskušenje da pojedete nečiji poklon. A hoćete...

I ponavljam - nije na odmet da ponekad kupite ovakav poklon i sebi. Za to vam bar ne trebaju ideje za poklone. Iz moje perspektive, kilo čokolade u super kombinacijama ukusa deluje kao dobra (čuj, dobra) ideja! Kažu da čokolada najbrže napuca osećaj sreće zadovoljstva (prirodnim i bezbednim putem). Ma antidepresiv 100% (nije da patim od depresije- redovno je sprečavam slatkišima) Ne znam da li možeš da se navučeš. Čula sam razne priče, a ne bih da tvrdim. Znam samo da sam se danas predozirala tuđim poklonom!

Eto, reših vam misteriju ŠTA POKLONITI NEKOME, čak i ako ima sve. Više ne morate da tražite ideje za poklone!

Nemojte da bude da vam nisam rekla, nego blago meni prvom prilikom naručite idealan poklon za sve prilike na  https://www.candyuniverse.rs/

Ah , da - i javite da li ste odoleli? (čisto da vidim da li sam najgora) 

------------------

Želiš novosti sa bloga u svom email sandučetu? 

Možeš se i upisati na mailing listu ✍️.

Svoju email adresu upiši ovde:

 
 

2 comments: